Djed Petar, unuka Dunja i jedna vreća puna čepova. Na putu do škole, njih dvoje, svakoga dana, skupljaju čepove i na taj način misle i pomažu Udruženju roditelja djece sa autizmom, piše ATV.
Sve počelo kada je djed Petar, umirovljeni profesor fizičke nastave, saznao od svoje kolegice za kampanju “Čep za osmijeh”.
“Dođem ovdje u našu poštu da uplatim neke račune, vidim kutiju vidim čep za osmijeh, vrati mi se ono što sam nekad radio i pomagao đacima, ajde reko ja ću to sam. Ima od toga i više od godinu dana. Pošto radim u sportu, radim s mnogo omladine i uspio sam na tim sportskim igralištima, utakmicama, skupljam. Ovdje je u Trebinju bilo organizirano prošle godine u ožujku Еuropsko prvenstvo u odbojci, ja sam skoro donio 1000 čepova”, rekao je Petar Čolović.
Ovaj pomalo nesvakidašnji hobi, djed Petar je ispričao svojoj unuci Dinju. Kao šestogodišnjakinja ozbiljno je shvatila i razumjela, da skupljanjem čepova može pomoći nekog drugoj djeci.
“Vidjela sam u dedinom autu da ima puno čepova, pa sam ga pitala i rekao mi je to pomaže djeci i onda smo počeli zajedno da skupljamo. Mnogo je to lijepo, ja volim pomagati drugima. Svakoga dana kad se vraćam kući iz škole skupljamo mnogo čepova, skupimo i po tribinama kad mi je trening u školi sporta, pa tražimo okolo, ulazimo gdje ima. Gdje god ima čep -odvrni. I moja mlađa sestra Zoja isto skuplja čepove, i kad je metalni kaže čep, stvarno se brine ali još ne zna šta je plastika”, rekla je Dunja Rikalo.
“Ja prije nego što nju odvedem u školu, radim u školi sporta, pa u sportskoj dvorani prikupim koji čepić. Pa onda odem po nju i dok idemo prema školi opet prikupimo, pa kad idem po nju da je vratim iz škole – pokupimo. I sve tako malo po malo. A ona i ja smo animirali sve svoje u obitelji da se čepovi ne bacaju da se čuvaju”, dodaje Petar.
Čep po čep, i tako su do sada zajedno prikupili 4175 čepova. Animirali su čitavu obitelj, prijatelje u školi, pa tako sada svi zajedno sudjeluju u ovoj humanoj misiji.
“Nekako mi se uvijek sviđalo da pomažem drugima, volim da pomažem, skupljam nešto što će drugima pomoći, to je veoma važno. I nikome u kući ne damo da baci čep, niti slučajno. Govorim drugaricama, ubjeđujem ih da naprave dobro djelo, jer je dobro djelo dobro za nas, a dobro je i za sve ostale. Prelijepo je pomoći nekome”, kaže Dunja.
Da su rekorderi u skupljanju čepova, prepoznali su i u Pošti Trebinje. Rado su viđeni gosti, a zaposleni im se uvijek obraduju kada dođu da ostave vrijedno prikupljene čepove.
Pošte Srpske već dugi niz godina sudjeluje u akciji „Čepom do osmijeha“ i na ta način podržavaju roditelje djece sa autizmom. U svakoj Pošti ima kutija u kojoj možete ostaviti čepove. Djed Petar i unuka Dunja ovoga puta ostavili su 325 čepova, a sada sigurnim korakom kreću u novu turu skupljanja. I kako bi to Dunja rekla „Niti jedan čep da ne promakne“.
Veliki interes izazvala je priča ATV-a o humanoj misiji djeda Petra i unuke Dunje.
Mnogo ljudi im se javilo u želji da sudjeluju u skupljanju čepova.
“Dunjine prijateljice donose čepove u školu, jedna djevojka nam je dala 800 komada, tako da smo sada predali 1.075 i to je ukupno 5.250”, rekao je djed Petar.
