Godina je 1956., Ian Fleming, već tada vrhunski pisac, objavljuje svoj četvrti roman pod nazivom “Dijamanti su vječni”. Naravno, ako se vodimo samo tom mišlju, pričat ćemo da je to uistinu tako. Međutim, činjenica je da je najtvrđi mineral moguće čak i smrskati koristeći čekić. No, to je samo uvod u priču o dijamantima za kojima potražnja uvelike pada. Ili da budemo precizni do kraja, za prirodnima snažno pada, dok vlada pomama za onima proizvedenima u laboratorijima, piše Večernji list BiH.
Forbes piše da je dijamant proizveden u laboratoriju povećao prodaju za čak 87 posto. – Dijamanti proizvedeni u laboratoriju čine samo 20 posto globalne prodaje dijamantnog nakita, dok većinu i dalje drži prirodno kamenje, ali došlo je do brzog rasta prodaje dijamanata proizvedenih u laboratoriju, pri čemu su globalne prodaje skočile na gotovo 12 milijardi dolara 2022. godine, što je ogroman rast ako se uzme u obzir da je 2016. prodaja iznosila samo milijardu dolara. Do prije pet, šest i sedam godina laboratorijski dijamant bio je samo malo jeftiniji od prirodnog dijamanta, tako da nitko nije bio zaista oduševljen time. Ali kako je cijena opadala, potražnja se definitivno povećala relativnim smanjenjem cijene. Raskorak u cijeni između dijamanata proizvedenih u laboratoriju i njihovih prirodnih pandana povećao se s 10 posto u 2016. na čak 80 posto do 2022. Osim toga, dijamanti proizvedeni u laboratoriju također su pogodili još jedan slatki trenutak: vizualno ih je teško razlikovati – komentirali su za Forbes Paul Zimnisky, analitičar industrije dijamanata, i Dan Moran, trgovac dijamantima i privatni draguljar. A kakva je situacija u BiH? Kontaktirali smo jedan od brojeva osoba, doduše rijetkih, za koje znamo da otkupljuju dijamante. – Poštovanje, otkupljujete li još dijamante? – upitali smo. – Naravno, izvolite – odgovori sugovornik. – Imamo manju količinu i prirodnog i nekog prstenja s laboratorijskim – naveli smo. – Laboratorijski ne uzimamo, ne, ne. Samo prirodni otkupljujemo – reče sugovornik.
Upitali smo ga i za cijenu. – Gledajte, potrebno je znati koliko je karatni, kakva je čistoća – kazao je sugovornik. U zlatarnicama se raspitujemo i za zaručničko prstenje, ali ono koje u sebi sadrži dijamant. – A lijepih zaručničkih, ako baš tražite dijamant, imate od tisuću do 10 tisuća maraka, ovisi što tražite – kažu nam u jednoj. Pronašli smo lijep prsten kojem je cijena 2700 KM. Budući da primjećujemo da je središnji kamen dijamant, pitamo o kakvom se radi.
– To je dijamant proizveden u laboratoriju i nije prirodni. Da je prirodni, cijena bi bila višestruko veća – kaže. Pitamo i pada li prodaja. – Cijene su previsoke, ali kupnje nakita i dalje ima. Jasno da je cijena dijamanata previsoka i nisu pretjerano omiljeni, međutim, oni su uvijek atraktivni – objašnjava nam sugovornik.
U svojoj analizi i Bloomberg je komentirao prirodne i laboratorijske dijamante. – Dijamanti kristalizirani u laboratoriju, fizički identično kamenje koje se može napraviti za nekoliko tjedana u mikrovalnoj komori, dugo su bili smatrani egzistencijalnom prijetnjom rudarskoj industriji prirodnih dijamanata, a zagovornici navode da mogu ponuditi jeftiniju alternativu bez mnogo ekoloških ili društvenih nedostataka koji se ponekad vezuju uz iskopane dijamante. Veći dio posljednjeg desetljeća rizik je ostao nerealiziran, a sintetički dijamanti nagrizli su jeftinije segmente darivanja, dok su u ostalim dijelovima tržišta bilježili ograničen napredak. Taj se trend sada mijenja, a proizvodi kristalizirani u laboratorijima počinju uzimati mnogo veći zalogaj na ključnom američkom tržištu zaručničkog prstenja – navodi se.
Različiti proizvodi
Paul Rowley, voditelj trgovine dijamanata u De Beersu, kazao je da će se mnoge stvari dugoročno iskristalizirati. – Povećanjem ponude vidjet ćemo da cijene padaju i dosežu razinu na kojoj se, dugoročno gledano, neće natjecati sa zaručničkim prstenjem od pravog kamenja jer su preniske. Na kraju krajeva, to su različiti proizvodi, a ograničenost i rijetkost prirodnih dijamanata nude nešto drugačije – kazao je Rowley.
