Pod svodovima katedrale u Tolisi, već više od 130 godina odzvanja zvuk najstarijih orgulja u Bosni i Hercegovini, izrađenih 1800. godine. Instrument je prvotno bio namijenjen crkvi u Osijeku, u Hrvatskoj, a nakon rušenja te crkve orgulje su 1895. godine otkupljene i postavljene u toliškoj katedrali. Tijekom desetljeća, zub vremena i požar iz 1917. godine ostavili su značajne posljedice, zbog čega je njihova restauracija danas nužna.
Crkva i Franjevački samostan Tolisa proglašeni su nacionalnim spomenikom, zajedno s pokretnim kulturnim naslijeđem, uključujući i orgulje. Očekuje se i institucionalna potpora u obnovi ovog vrijednog instrumenta.
Koncem prošle godine urađen je elaborat o restauraciji orgulja, kojom bi vratili njihovu punu ljepotu i veličanstven zvuk. Unatoč godinama, orgulje su čak 70 posto originalno očuvane.
Ravnatelj Muzeja Franjevačkog samostana Tolisa “Vrata Bosne” Jozo Jezerčić istaknuo je kako su poduzeti prvi konkretni koraci:
„Krajem prošle godine kontaktirali smo jednu od najvećih orguljarskih radionica u Hrvatskoj, tvrtku Heferer, koja je, zanimljivo, upravo 1895. godine i postavila ove orgulje. Njihovi predstavnici došli su u Tolisu, detaljno pregledali instrument i pokazali veliki interes za njegovu restauraciju“, rekao je Jezerčić.
Restauracija ovog iznimno vrijednog glazbenog i kulturnog blaga iziskuje značajna financijska sredstva i trajala bi više od dvije godine.
„Ona bi iznosila oko 170.000 eura, što je jako puno za našu župu, ali orgulje su nacionalni spomenik i vjerujem da ćemo imati potporu ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Hrvatske. Ovaj instrument povezuje tri zemlje jer je njegov graditelj Caspar Fischer iz Apatina“, dodao je Jezerčić.
Orgulje su još od srednjeg vijeka prisutne u crkvama i bez njih je liturgijsko slavlje nezamislivo. U zvuku ovog jedinstvenog instrumenta posebno uživa časna sestra Kata, koja ih rado svira za velike blagdane, a često i za svoju dušu.
„Volim te orgulje i njihov zvuk. Volim ih slušati i svirati – to me uzdiže. Nije teško svirati jer sam se sprijateljila s orguljama – one su za mene poput živog bića i uz njih se osjećam ispunjeno“, kazala je sestra Kata.
Profesorica glazbene kulture i voditeljica župnog zbora Adoro Marija Nedić pojasnila je tehničke karakteristike instrumenta:
„Orgulje imaju dva manuala za sviranje rukama i jedan manual za noge. Ukupno imaju 13 registara i iznimno snažan, bogat zvuk“, istaknula je Nedić.
Sestra Kata je prije više od 40 godina u Zagrebu izučila crkvenu glazbu i orgulje svira u mnogim crkvama u BiH i Hrvatskoj. Ističe da ovaj instrument ima posebnu duhovnu vrijednost.
„Vjernici često kažu da ih zvuk orgulja uzdiže. Ove orgulje su dragocjene za ovu crkvu i važno je da se obnove kako bi njihova ljepota i zvuk sačuvali za buduće generacije“, naglasila je sestra Kata.
Stručnjaci orgulje nazivaju kraljicom instrumenata jer njihov zvuk obuhvaća širok raspon tonova i može dočarati karakter mnogih drugih instrumenata.
„Na orguljama je moguće postići izvanredan raspon zvuka – od najtiših i najnježnijih tonova do snažnih i raskošnih glazbenih izraza“, istaknula je Nedić.
Očekivanja su da će nadležne institucije u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj, prepoznati značaj ovog iznimno vrijednog kulturnog i povijesnog blaga i pružiti potrebnu podršku u obnovi i zaštiti ove vremešne kraljice instrumenata, piše FTV.
