Posljednjih nekoliko godina cijene nekretnina u većini europskih gradova rasle su brže od plaća pa je građanima stambeni prostor sve nedostupniji. Tportal je provjerio koliko zaposleni s prosječnom plaćom u Hrvatskoj i zemljama iz okruženja treba raditi da bi si priuštio stambeni kvadrat

Indeks priuštivosti pokazuje koliko je građanima dostupna kupnja stambene nekretnine. On predstavlja omjer prosječne cijene kvadratnog metra stana i prosječne godišnje plaće po zaposlenom.

Visoka vrijednost indeksa ukazuje na nisku priuštivost kupnje i obrnuto. Primjerice, ako je vrijednost indeksa 20, to znači da kupac treba izdvojiti 20 posto godišnjeg neto dohotka za kupnju kvadratnog metra stambenog prostora.
Prema istraživanju Ekonomskog instituta, indeks priuštivosti u velikim hrvatskim gradovima u 2021. kretao se od 7,9 u Sisku do 31,6 u Dubrovniku, a za Zagreb je iznosio 14,8.

U analizi su usporedili priuštivost stanova u glavnim gradovima 12 zemalja u širem okruženju, a na temelju podataka iz globalne baze Numbeo. Za izračun je uzeta cijena kvadratnog metra dvosobnog stana u širem centru i prosječnu neto plaću u navedenim gradovima.
Rezultati pokazuju da je zbog visokih cijena nekretnina u svim promatranim gradovima priuštivost stambenog prostora za građane s prosječnim plaćama razmjerno niska. Kupnja stana najdostupnija je građanima Varšave i Berlina (indeks 16,2), a do njega najteže mogu doći građani Praga (indeks 24,3).

Pritom razina plaća nije odlučujući faktor priuštivosti, s obzirom na to da su cijene nekretnina u gradovima s visokim plaćama osjetno više nego u gradovima s niskim plaćama.
Tako primjerice stanovnik Ljubljane za kvadratni metar stana treba izdvojiti 2,41 plaću, a stanovnik Podgorice manje od dvije plaće.

Građani hrvatske metropole nalaze se negdje u sredini ljestvice. S indeksom priuštivosti 18,5, za kvadrat stana trebaju izdvojiti 2,22 mjesečne plaće, odnosno 18,5 posto godišnje plaće, približno jednako kao i građani Sarajeva i Budimpešte.

Uz već spomenute Varšavu i Berlin, u kojima za kvadrat stana treba izdvojiti 16,2 posto godišnje plaće, dostupnije stanove u odnosu na Zagreb imaju građani Beča (16,6%), Rima (16,7%) i Podgorice (16,3%).

Osim spomenutog Praga, u kojem za kvadrat stana treba izdvojiti 24,3 posto godišnje plaće, manje priuštive stanove od Zagrepčana imaju stanovnici Ljubljane (20,1%), Beograda (24,1%), Skopja (20,8%) i Budimpešte (19,3%).

Posljednjih nekoliko godina cijene nekretnina u većini europskih gradova rasle su brže od plaća pa je građanima stambeni prostor sve nedostupniji. Tportal je provjerio koliko zaposleni s prosječnom plaćom u Hrvatskoj i zemljama iz okruženja treba raditi da bi si priuštio stambeni kvadrat

Indeks priuštivosti pokazuje koliko je građanima dostupna kupnja stambene nekretnine. On predstavlja omjer prosječne cijene kvadratnog metra stana i prosječne godišnje plaće po zaposlenom.

Visoka vrijednost indeksa ukazuje na nisku priuštivost kupnje i obrnuto. Primjerice, ako je vrijednost indeksa 20, to znači da kupac treba izdvojiti 20 posto godišnjeg neto dohotka za kupnju kvadratnog metra stambenog prostora.
Prema istraživanju Ekonomskog instituta, indeks priuštivosti u velikim hrvatskim gradovima u 2021. kretao se od 7,9 u Sisku do 31,6 u Dubrovniku, a za Zagreb je iznosio 14,8.

U analizi su usporedili priuštivost stanova u glavnim gradovima 12 zemalja u širem okruženju, a na temelju podataka iz globalne baze Numbeo. Za izračun je uzeta cijena kvadratnog metra dvosobnog stana u širem centru i prosječnu neto plaću u navedenim gradovima.
Rezultati pokazuju da je zbog visokih cijena nekretnina u svim promatranim gradovima priuštivost stambenog prostora za građane s prosječnim plaćama razmjerno niska. Kupnja stana najdostupnija je građanima Varšave i Berlina (indeks 16,2), a do njega najteže mogu doći građani Praga (indeks 24,3).

Pritom razina plaća nije odlučujući faktor priuštivosti, s obzirom na to da su cijene nekretnina u gradovima s visokim plaćama osjetno više nego u gradovima s niskim plaćama.
Tako primjerice stanovnik Ljubljane za kvadratni metar stana treba izdvojiti 2,41 plaću, a stanovnik Podgorice manje od dvije plaće.

Građani hrvatske metropole nalaze se negdje u sredini ljestvice. S indeksom priuštivosti 18,5, za kvadrat stana trebaju izdvojiti 2,22 mjesečne plaće, odnosno 18,5 posto godišnje plaće, približno jednako kao i građani Sarajeva i Budimpešte.

Uz već spomenute Varšavu i Berlin, u kojima za kvadrat stana treba izdvojiti 16,2 posto godišnje plaće, dostupnije stanove u odnosu na Zagreb imaju građani Beča (16,6%), Rima (16,7%) i Podgorice (16,3%).

Osim spomenutog Praga, u kojem za kvadrat stana treba izdvojiti 24,3 posto godišnje plaće, manje priuštive stanove od Zagrepčana imaju stanovnici Ljubljane (20,1%), Beograda (24,1%), Skopja (20,8%) i Budimpešte (19,3%).