Analize Eurostata, statističkog ureda EU-u, pokazale su kako prosječan Hrvat napušta roditeljski dom sa 33 godine, što je najviša dob u EU.

Za pripadnike mlađih generacija sve je teže do svog krova nad glavom, a Business Insider kako to izgleda u Hrvatskoj, te su razgovarali s mladima u Dubrovniku. Posebno su visoke cijene nekretnina u tom slikovitom mjestu dio je UNESCO-ovog popisa svjetske baštine od 1979. godine.

Prema Total Croatia, prosječna kupoprodajna cijena stana ili kuće u gradu je nešto iznad 3.600 eura po četvornom metru. BI je posjetio Hrvatsku u travnju, na početku turističke sezone u Dubrovniku, kako bi iz prve ruke čuli kako sve to utječe na tamošnje milenijalce, prenosi Tportal.hr. 

Oni su se opisali da se zbog svega toga osjećaju pomalo kao tinejdžeri u 30-ima, unatoč tome što su mnogi od njih i poduzetnici, a već i roditelji. Lukša Malohodžić ima 27 godina i uspješno se bavi biznisom pa bi za njega život trebao teći svojim tokom no on i dalje živi s mamom i tatom.

Vodi izlete brodom za bogate turiste pokazujući im zapanjujuću jadransku obalu, a itekako je i svjestan da nažalost tu ne može priuštiti život. Poput velikog broja hrvatskih milenijalaca, on tek treba sviti gnijezdo i ne vidi da će se to uskoro dogoditi.

‘Dođe trenutak kada te to počne opterećivati. Počinjete misliti: ‘Stvarno bih ovo trebao promijeniti’, ali što možete učiniti?. Teško je bilo što kupiti, pa čak i unajmiti. To jednostavno ludnica’, kaže Malohodžić.

Za usporedbu, u SAD-u su se do tada gotovo svi iselili iz obiteljskog doma – brojke američkog popisa stanovništva govore da samo 16 posto Amerikanaca u dobi od 25 do 34 godine živi s roditeljima.

Eurostat primjećuje da su cijene nekretnine u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću konstantno rasle. Hrvatska je prošle godine imala najveći godišnji rast indeksa cijena nekretnina među svim članicama Europske unije.

Malohodžić kaže da je velika većina njegovih prijatelja u istoj situaciji kao i on, a tek nekolicina sretnika ima naslijeđene nekretnine.

Cifra u SAD-u je otprilike 230 dolara po kvadratnom metru, uz dakako puno veće plaće.

‘Ovdje se ne može zaraditi novac koji je potreban za kupnju nekretnina’, kaže Ivan Vuković, turistički vodič koji u Dubrovniku živi od rođenja 1981. godine.

Dubrovnik se danas našao dijelom još jednog turističkog procvata potaknutog svima onima željnim vidjeti grad koji je služio kao King’s Landing u HBO-ovoj ‘Igri prijestolja’.

Dok turizam donosi gospodarske prilike za Vukovića i mnoge druge, on kaže da je također pogoršao ionako nefunkcionalno tržište nekretnina. Porast stranaca koji žele nekretninu u Dubrovniku povećao je potražnju za kućama za odmor, rekao je, a lokalni poduzetnici sve više ulažu u apartmane kako bi zaradili.

AirDNA, tvrtka za analizu podataka o kratkoročnom najmu, kažu da Dubrovnik, koji ima oko 41.000 stanovnika, ima više od 5.500 nekretnina navedenih na Airbnbu ili Vrbu u vlasništvu Expedije tijekom ljetnih mjeseci.

‘I stranci i domaći imućni ljudi uglavnom koriste te nekretnine kao investicije jer je povrat vrlo dobar’, rekao je Filip Brkan, vlasnik agencije za nekretnine Imperium immobiliare. Za sve one kojima trebaju nekretnine za stanovanje ovo može učiniti pronalaženje stana gotovo nemogućim. Novac koji se može zaraditi od kratkoročnih najmova također povećava cijenu kupnje nekretnina.

Ono što u Hrvatskoj treba učiniti je povećati stambenu ponudu, rekao je Brkan, no, u dijelovima Dubrovnika, objasnio je Vuković, to nije izvedivo. ‘Ne možemo se širiti. To je mali grad pod zaštitom UNESCO-a, a cijena je skočila u nebo jer uvijek netko želi kupiti nekretninu u Dubrovniku’, dodaje.

Marija i njezin suprug uselili su se u dom njegovih roditelja 2019. godine jer nisu mogli naći povoljnu stanarinu, a kupnja nije dolazila u obzir.

Iako se to činilo kao dobar financijski potez, Marija je rekla da to sada doživljava kao veliku pogrešku.

‘Željeli bismo imati kakvu-takvu privatnost, a ne da nas svakodnevno ispituju’, rekla je.

Sanja Čikato, 47-godišnjakinja koja sa suprugom i dvoje djece tinejdžerske dobi živi u kući iznad majke, kaže da je za postavljanje tih granica bilo potrebno strpljenje i ustrajnost.

Analize Eurostata, statističkog ureda EU-u, pokazale su kako prosječan Hrvat napušta roditeljski dom sa 33 godine, što je najviša dob u EU.

Za pripadnike mlađih generacija sve je teže do svog krova nad glavom, a Business Insider kako to izgleda u Hrvatskoj, te su razgovarali s mladima u Dubrovniku. Posebno su visoke cijene nekretnina u tom slikovitom mjestu dio je UNESCO-ovog popisa svjetske baštine od 1979. godine.

Prema Total Croatia, prosječna kupoprodajna cijena stana ili kuće u gradu je nešto iznad 3.600 eura po četvornom metru. BI je posjetio Hrvatsku u travnju, na početku turističke sezone u Dubrovniku, kako bi iz prve ruke čuli kako sve to utječe na tamošnje milenijalce, prenosi Tportal.hr. 

Oni su se opisali da se zbog svega toga osjećaju pomalo kao tinejdžeri u 30-ima, unatoč tome što su mnogi od njih i poduzetnici, a već i roditelji. Lukša Malohodžić ima 27 godina i uspješno se bavi biznisom pa bi za njega život trebao teći svojim tokom no on i dalje živi s mamom i tatom.

Vodi izlete brodom za bogate turiste pokazujući im zapanjujuću jadransku obalu, a itekako je i svjestan da nažalost tu ne može priuštiti život. Poput velikog broja hrvatskih milenijalaca, on tek treba sviti gnijezdo i ne vidi da će se to uskoro dogoditi.

‘Dođe trenutak kada te to počne opterećivati. Počinjete misliti: ‘Stvarno bih ovo trebao promijeniti’, ali što možete učiniti?. Teško je bilo što kupiti, pa čak i unajmiti. To jednostavno ludnica’, kaže Malohodžić.

Za usporedbu, u SAD-u su se do tada gotovo svi iselili iz obiteljskog doma – brojke američkog popisa stanovništva govore da samo 16 posto Amerikanaca u dobi od 25 do 34 godine živi s roditeljima.

Eurostat primjećuje da su cijene nekretnine u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću konstantno rasle. Hrvatska je prošle godine imala najveći godišnji rast indeksa cijena nekretnina među svim članicama Europske unije.

Malohodžić kaže da je velika većina njegovih prijatelja u istoj situaciji kao i on, a tek nekolicina sretnika ima naslijeđene nekretnine.

Cifra u SAD-u je otprilike 230 dolara po kvadratnom metru, uz dakako puno veće plaće.

‘Ovdje se ne može zaraditi novac koji je potreban za kupnju nekretnina’, kaže Ivan Vuković, turistički vodič koji u Dubrovniku živi od rođenja 1981. godine.

Dubrovnik se danas našao dijelom još jednog turističkog procvata potaknutog svima onima željnim vidjeti grad koji je služio kao King’s Landing u HBO-ovoj ‘Igri prijestolja’.

Dok turizam donosi gospodarske prilike za Vukovića i mnoge druge, on kaže da je također pogoršao ionako nefunkcionalno tržište nekretnina. Porast stranaca koji žele nekretninu u Dubrovniku povećao je potražnju za kućama za odmor, rekao je, a lokalni poduzetnici sve više ulažu u apartmane kako bi zaradili.

AirDNA, tvrtka za analizu podataka o kratkoročnom najmu, kažu da Dubrovnik, koji ima oko 41.000 stanovnika, ima više od 5.500 nekretnina navedenih na Airbnbu ili Vrbu u vlasništvu Expedije tijekom ljetnih mjeseci.

‘I stranci i domaći imućni ljudi uglavnom koriste te nekretnine kao investicije jer je povrat vrlo dobar’, rekao je Filip Brkan, vlasnik agencije za nekretnine Imperium immobiliare. Za sve one kojima trebaju nekretnine za stanovanje ovo može učiniti pronalaženje stana gotovo nemogućim. Novac koji se može zaraditi od kratkoročnih najmova također povećava cijenu kupnje nekretnina.

Ono što u Hrvatskoj treba učiniti je povećati stambenu ponudu, rekao je Brkan, no, u dijelovima Dubrovnika, objasnio je Vuković, to nije izvedivo. ‘Ne možemo se širiti. To je mali grad pod zaštitom UNESCO-a, a cijena je skočila u nebo jer uvijek netko želi kupiti nekretninu u Dubrovniku’, dodaje.

Marija i njezin suprug uselili su se u dom njegovih roditelja 2019. godine jer nisu mogli naći povoljnu stanarinu, a kupnja nije dolazila u obzir.

Iako se to činilo kao dobar financijski potez, Marija je rekla da to sada doživljava kao veliku pogrešku.

‘Željeli bismo imati kakvu-takvu privatnost, a ne da nas svakodnevno ispituju’, rekla je.

Sanja Čikato, 47-godišnjakinja koja sa suprugom i dvoje djece tinejdžerske dobi živi u kući iznad majke, kaže da je za postavljanje tih granica bilo potrebno strpljenje i ustrajnost.