Prije nekoliko dana dogodio se slučaj “samoubojstva” zaštićenog svjedoka koji je bio suradnik SIPA-inih istražitelja ratnog zločina nad hrvatskim civilima u Bugojnu. Naime svjedok je trebao pokazati gdje se nalaze masovne grobnice na lokalitetu Rostovo gdje su pokopani posmrtni ostatci ubijenih. Prema pisanju medija svjedok je čin samoubojstva napravio upravo tu gdje je trebao posvjedočiti o mjestu masovne grobnice i to pred istražiteljima SIPE. Čekajući dodatne informacije oko samog slučaja, predsjednik HDZ 1990 i predsjednik Komisije za nadzor nad radom OSA-e komentirao je događaj.
” U Bugojnu je prije rata živjelo oko 15.000 Hrvata, danas govorimo o tisuću do dvije stalno naseljenih stanovnika Hrvatske nacionalnosti. Znamo što su ti ljudi prošli u ratu, logor Stadion, uništena imovina, nestali i ubijeni te pokopani u masovnim grobnicama za koje još ne znamo gdje su. Što je to, nego etničko čišćenje i ratni zločin i to težak oblik ratnog zločina koji se i 30 godina poslije perpetuira u njegovom izvršavanju. Smatram da obitelji stradalih i poginulih imaju pravo pokopati kosti svojih najmilijih. Međutim ovaj slučaj sa samoubojstvom zaštićenog svjedoka govori o višeslojnom problemu kojega će tek trebati istražiti i u tom pogledu doista očekujem konkretne rezultate.
Dakle, sama spoznaja da je čovjek digao ruku na sebe zbog straha od odmazde prema njemu i njegovoj obitelji od izvršitelja ratnog zločina koji su trebali biti raskrinkani govori o nevjerojatnom utjecaju na proces ometanja istrage ali i zadovoljenja pravde. Govori i o curenju informacija ili iz istrage ili iz pravosuđa, što ukazuje na ozbiljan problem s kojim se nisu u stanju baviti domaći pravosudno-policijski organi. Doista smatram kako slučaj ratnog zločina u Bugojnu i poslije toliko godina i sam slučaj samoubojstva svjedoka zahtijevaju poseban nadzor u kojemu će svoju ulogu imati i međunarodna zajednica jer očito domaći organi nisu kadri doći do svih spoznaja i relevantnih informacija.
Čin samoubojstva svjedoka suradnika u istrazi govori o ozbiljnim propustima u radu istražnih i pravosudnih organa na ovom slučaju. Cjelokupna javnost zna koja se imena ratnog rukovodstva općine Bugojno te ARBiH dovode u vezu s ovim zločinima. Možete misliti s kolikim se pritiskom svjedok nosio i koji su centri moći vršili pritisak na njega kada se odlučio podići ruku na sebe. Kakvi su tek pritisci većeg ili manjeg intenziteta na cjelokupan proces istrage i rada policijskih i pravosudnih tijela na istraživanju ratnog zločina u Bugojnu.
Očekujem kako će istraga ovog slučaja ali i tad pravosudnih tijela na ovom slučaju biti predmet posebnog monitoringa i međunarodnih čimbenika u BiH. Očekujem kako će i vrh političkih i vojnih struktura u ratnom Bugojnu, biti ispitan. Kao predsjednik Komisije za nadzor nad radom OSA-e zatražiti ću informaciju o svemu poduzetom. Ključno je istražiti kako je zaštićeni svjedok postao meta i koji su ga razlozi naveli na ovaj čin. Mislim da je odgovor na ovo pitanje svima jasan, treba naći pokrovitelje samoubojstva.
