Za svoju sam dijagnozu saznao 1989. godine, ne moram vam ni pričati koliki mi je to tad bio šok. Ma iskreno, u tim trenucima nisam praktički ništa znao o dijabetesu, mjerenju šećera, davanju inzulina…, priča nam Goran Jurić (62), legendarni nogometaš Dinama i hrvatske nogometne reprezentacije.
Jurić je profesionalnu nogometnu karijeru započeo još 1982. godine kao član Veleža, a sedam godina kasnije u potpunosti mu se promijenio život. A kako je tad 27-godišnji nogometaš shvatio da ima dijabetes?
-Nekako sam u to vrijeme malo smršavio, ali zbog stalnih treninga nisam odmah pomislio kako je riječ o dijabetesu. Opet, tu su bili i neki drugi simptomi, nekako se nisam osjećao najbolje. Stalno bih osjećao žeđ, često sam morao ići mokriti na WC. Puno je tu bilo sitnih simptoma, pa sam odlučio otići kod doktora, znao sam kako je to ipak najbolje – priča nam Jurić pa nastavlja:
-Strah? Ma nije bilo straha. Nisam ja osoba koja se baš tako lako plaši, više je tu bilo neke neizvjesnosti, susreo sam se sa situacijom o kojoj nisam ništa znao.
Tad sam bio igrač Crvene zvezde, trebao sam napraviti inozemni transfer, a onda vas tako nešto malo zakoči. I nastane neka nedoumica, ne znate kako ćete se nositi s time kroz život, koliko možete još dati nogometu. Bilo je tu svega, prije jedne utakmice u Ligi prvaka protiv Grasshoppera sam bio u frci, završio i u bolnici, ali sve je ispalo dobro.
A čujte, to je velika životna promjena. Teško mi je takve stvari objašnjavati ljudima koji nisu toliko u tome. Prije svakog obroka morate paziti na šećer, razmišljati hoće li on biti visok, srednji ili nizak, drugačije se pripremate za sve napore treninga ili utakmica. Ali ja sam i 15 godina poslije igrao profesionalni nogomet, na kraju bio dio reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu 1998. godine stigla do bronce, priča Jurić za 24sata.
Popularni “Goca” pričao je u dahu…
-Nikad nisam imao velikih problema s dijabetesom, nikad zbog toga preskakao treninge ili utakmice, samo se tome morate ozbiljno posvetiti. Ali nekad mi se znalo dogoditi da završim neku utakmicu, a pojma nemam gdje sam. Da, bilo je i toga. Odustajanje? Ne, to nikad nije kod mene bila opcija, nisam takav čovjek. Samo sam u međuvremenu shvatio kako je čovjek po brojnim pitanjima najveća ‘životinja’.
-Svi su moji prijatelji znali za moju životnu priču, mislim kako je najgora odluka takve stvari skrivati od drugih. Ma čak bih rekao kako je jako dobro da vaši prijatelji znaju za sve to, pa čak i da znaju kako se ponašati ako vam kojim slučajem postane loše. Nasreću, ja nisam imao takvih situacija u svom životu, ali na te stvari morate biti spremni. Jasno, ne trebate to zvoniti na sva zvona, ali ni izbjegavati te priče. Nikad nisam imao problem u javnosti izmjeriti šećer, uzeti inzulin, to je jednostavno vaš način života. I nemate se tu čega sramiti – zaključio je Jurić u izjavi za 24sata.
