Dramatično je loša situacija. Samo pogledajte brojke otpuštanja radnika. Jedino što prikriva stvarnost je da se većinom radnici zapošljavaju kao službenici.
„Možda je malo patetično, možda dramatično ovo što ti govorim, ali neka narod zna što se u Njemačkoj događa.“ Tim riječima mi je Dino Klepo, najpoznatiji gastarbajter, kojeg na društvenim mrežama prati više od 200 tisuća ljudi. Čovjek rodom iz Jablanice koji je brojnima pomogao da nađu posao u Njemačkoj, bez dlake na jeziku, bez umivanja, govori o trenutačnoj situaciji. A situacija nigdje nije dobra, ali je u Njemačkoj proteklih godina značajno otišla u lošem smjeru. Da ne ocjenjujemo, porazgovarali smo s čovjekom koji više od 30 godina radi u humanitarnoj organizaciji „Pomoć čovjeka čovjeku“ koju je osnovala njegova majka i koji se svega nagledao proteklih desetljeća, piše Večernji.ba.
Dino, nešto više od godinu dana nakon našeg posljednjeg intervjua, vaše riječi djeluju pomalo proročki, a odnosile su se na povratak ljudi iz Njemačke u svoje rodne zemlje na Balkanu, te na krizu koja se tamo osjeća. Iz prve ruke, koliko je loša situacija?
Dramatično je loša situacija. Samo pogledajte brojke otpuštanja radnika. Jedino što prikriva stvarnost je da se većinom radnici zapošljavaju kao službenici. 49,6 % BDP-a danas se sastoji od državnih usluga. To dovoljno pokazuje koliko se država deindustrijalizira. U prijevodu, industrija pada!
Gdje se osjeti najveća kriza, kad je Njemačka u pitanju?
Osjeti se na svakom kutku. Svaki dan čitamo kako velike firme otpuštaju radnike – tamo Bosch 13.000, ovdje Continental 5.000, automobilska industrija ukupno 65.000 do sada i još 100.000 do kraja 2030. To zvuči malo u odnosu na populaciju od 84 milijuna, ali broj stečajeva firmi je na rekordnoj razini i sigurno će biti još više nezaposlenih.
Došlo je do promjene političkog vodstva, Friedrich Merz je u svibnju ove godine postao novi kancelar, pa mogu li on i njegovi demokršćani u kombinaciji sa socijaldemokratima dugoročno nešto promijeniti nabolje?
Scholz ili Merz. Ima ona izreka kod nas: isto s***, drugo pakovanje. Apsolutno se ništa ne primjećuje, nikakva promjena. Skupoće se nastavljaju. Autoindustrija propada. Samo namjenska industrija cvjeta – Rheinmetall, Hensold, Renk, nautički odjel Thyssen Krupp, podmornice i fregate.
Proteklih dana imamo pojavu dronova iznad zračnih luka, zrakoplovi su bili prizemljeni u Münchenu i Frankfurtu, pa što se događa i vlada li panika među našim ljudima u Njemačkoj?
Na sve to udara AI – umjetna inteligencija i robotika. Kao informatičar ili strojarski inženjer, nekada kvalifikacije iz snova, postaje sve teže pronaći posao. Histerija i strah su na razini korone. Ljude plaši ta apstraktnost tih dronova. Samo u 2025. imali smo preko 100 nadlijetanja ruskih dronova iznad vojnih kompleksa i infrastrukturnih čvorišta u Njemačkoj. Problem je što zakonodavstvo i pragmatičnost ne dopuštaju da se isti sruše. Jednostavno nemaju recept za to.
„Ljeto 2025. moglo bi biti posljednje koje smo doživjeli u miru“, upozorio je njemački vojni povjesničar i profesor Sönke Neitzel. Te riječi su potresle mnoge žitelje ne samo Njemačke već i cijele Europe, pa kako se to tamo tumači?
Mnogi nisu ni znali da se to događa. Kad sam obavijestio naše gastarbajtere da se sprema dizanje vojne spremnosti na jedan nivo ispred ratnog stanja, ljudi su bili zabezeknuti i pitali se kako je to moguće u Njemačkoj. Ali mi se de facto već odavno nalazimo u hibridnom ratu. Cyber napadi, smetnje na elektroprijenosu, vlakovi koji stoje nakon spaljivanja kablova – sve su učestaliji činovi sabotaže i špijunaže. Njemačka proizvodi oružje u rekordnom broju. Rusija bi uskoro mogla napasti Estoniju, Litvu, Finsku. U istom trenutku Njemačka kao članica NATO-a stupa u njihovu obranu i postaje ratna strana. Prema ChatGPT-u taj scenarij je realan za ovu zimu. Istodobno je u svim državama Višegradske grupe – Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj – proruska stranka došla na vlast. Slovenija prijeti Slovexitom, izlaskom iz EU i NATO-a. Tektonske ploče su u punom kretanju. Njemačka bi preuzela neku logističku ulogu u opskrbi trupa. Njemačke bolnice su upozorene da se pripreme na 500 – 1000 ozlijeđenih na dan. Naravno da takve informacije i vijesti plaše naš narod. Kao, gdje sam ja došao, i ovdje će se zaratiti, a došao sam baš zbog političke nestabilnosti Balkana.
Što biste poručili ljudima iz BiH i Hrvatske koji danas žive i rade u Njemačkoj, a što ljudima iz BiH i Hrvatske koji razmišljaju doći živjeti i raditi u Njemačkoj?
Velika grupa gastarbajtera koja se većinom vratila su baš Hrvati. Mislim da ih je preko 30.000 u 2024. Prvi put se vratilo više nego što je došlo. Jedan veliki faktor je EU putovnica i to što ljudi znaju da se uvijek mogu vratiti u Njemačku ako bude potrebno. Ali realno, u usporedbi s Njemačkom, Hrvatska cvjeta, ima posla. Moj Toni se vratio u Vinkovce i postao je strojovođa. Viktor u Beli Manastir, renovirao staru kuću, radi od kuće, ima vrt, psa, iznajmljuje stan na dan. Ima sve ono o čemu mi u malim stančićima po Njemačkoj s preskupim najamninama sanjamo. 80 % naših na Balkanu imaju svoj posjed, nekretninu, stan ili kuću. Uz rastuće plaće u BiH i svoj stan, nema više smisla biti u Njemačkoj, tako da se sve češće ljudi odlučuju vratiti. Ali to je još uvijek ispod možda 5 %.
Kataklizmičke najave donekle… kakva nam je ta budućnost?
Pa budućnost nikada nije bila neizvjesnija. Ljudi su razočarani i pomalo uplašeni, jer vlast stalno ne govori istinu, nego narodu daje žlicu po žlicu onoga što će se dogoditi. Dok milijarde idu u Ukrajinu i treće zemlje, Njemačka postaje najveći muzej na otvorenom – zastarjela tehnologija, deindustrijalizacija, nezaposlenost, zasićena ekonomija, ekonomska depresija. Fali još samo krah na burzama i mislim da se polako dotiče dno.
