Večeras je u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu nastavljen molitveni program »Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca« u prigodi uočnice 79. obljetnice njihova ubojstva. Molitva krunice uobičajeno je započela u 17.30, a predvodili su je trećari pod vodstvom fra Dane Karačića. U 18.00 uslijedila je sv. misa koju je predslavio fra Mario Knezović, župnik na Kočerinu. S Kočerina su inače dvojica ubijenih hercegovačkih franjevaca. To su fra Darinko Mikulić i fra Petar Sesar. U župnom uredu ubijena su također dvojica franjevaca: fra Valentin Zovko i fra Andrija Topić. K tomu, župa je u Drugom svjetskom ratu i poraću izgubila 408 osoba.
Fra Mario je u propovijedi govorio o mučeništvu poradi vjere. »Pobijeni fratri, i vjerni puk s njima, izbliza su iskusili Isusove riječi: “Tko hoće život spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” Naša braća fratri, tih olovnih dana 1945., izgubili su zemaljski život – obračunali su se s njihovim tijelima, ali duši nisu mogli nauditi. Ti trenutci fratarskoga tranzitusa – prijelaza s ovoga svijeta – bijahu uprizoreni po onom scenariju kako je Isus i rekao da će njegovi svjedoci završiti. Isus raspet, visi bez izrečene stvarne krivice, izložen pogledima mržnje krvnika. Njegov izdisaj na križu bio je slavljenički i krvavi pir progonitelja. Umire Bog nevin na kojem ne bijaše krivice. Taj model obračuna s Isusovim sljedbenicima nastavljen je, kako od prvoga mučenika sv. Stjepana tako sve do današnjih dana i mučeništva za vjeru mnogih koji žive u okruženju neprijatelja križa Kristova. Dok Isus nevin i raspet visi na križu izgovara vapaj: “Žedan sam”. Umjesto vode krvnici su mu i tako izmučenu pružili ocat – žuč. Taj vapaj “Žedan sam” mi evo godinama upućujemo s ovoga Širokoga Brijega iz Hercegovine. Žedni smo istine o ubijenoj braći, ubijenome vjernome puku, o njihovim grobovima, njihovim patnjama. Nažalost, godinama smo umjesto vode istine (jer je istina voda duboka!) dobivali ocat i posipana je sol laži na naše rane. … U vremenu traganja za istinom sve je učinjeno da se ona izbjegne, zataška, a zločinci da ostanu pod velom tajnosti. Laž je postala punoljetna, dok se istina nudi na kapaljke. Mučno je prekapati zemlju, prevrtati kamenje, sjeći grmlje kako bi se pronašli ostatci nevino ubijenih. Ti ubijeni, ovijeni franjevačkim pasićem i nošeni vjerom u Boga, koji su od “oružja” imali samo krunice i poneki križ, naša su obveza i nadahnuće. … Što je ljepše od ljubavi i nade? Božja riječ je jasna: “Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor ne će nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem” (Rim 8, 38-39). U tom kontekstu lakše nam je razumjeti kako Isus govori o ljubavi prema neprijateljima. U tom smjeru se i nama okrenuti. Ljubav je ona koja mijenja. Zato se usuđujem reći kako ne postoje nevjernici, ne postoje ateisti, ne postoje zločinci. Postoje samo oni koji nisu susreli Ljubav. To je ona Ljubav koja sv. Pavla baca s konja oholosti, odvraća od puta zla, kida mu mrenu s očiju i šalje ga pošto poto navijestiti Radosnu vijest spasenja«, naglasio je fra Mario.
Večeras je pod sv. misom pjevao zbor Sv. Ivana Krstitelja iz područne crkve u Knešpolju pod ravnanjem Marka Salavarde.
Dodijeljene su i nagrade za uzrast odrasli. Prva nagrada otišla je u ruke pjesnika Zdravka Nikića za pjesmu »Utihnuše anđeoski glasi«. Pjesma »Gori Brig« djelo je Misijane Brkić-Milinković, koja je dobila drugu nagradu. Treću nagradu osvojila je Ivana Vukšić za pjesmu pod nazivom »Ti brate«. U prosudbenom povjerenstvu za ovogodišnji natječaj bili su: vicepostulator fra Miljenko Stojić, prof. Mirela Lovrić, mag. grafike Ana Ivanković, glazbenik Franjo Kraljević, predsjednik DHK HB Ivan Baković i djelatnica u Vicepostulaturi Lucijana Kožul.
Na kraju misnog slavlja vicepostulator fra Miljenko Stojić govorio je o događajima koji su u tijeku. »Samostan i župa Široki Brijeg pokrenuli su podizanje spomen orgulja na naše pobijene fratre. Imat će 66 registara, posvećenih po jednom ubijenom franjevcu. Dr. Hrvoje Mandić obranio je doktorsku disertaciju i objelodanio knjigu Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću. Sada je prevodi na engleski da ta istina dopre što dalje.« Naglasio je kako Vicepostulatura i dalje prikuplja svjedočenja, saznanja o ubojstvu fratara kao i predmete koji su im pripadali te zamolio ako bilo tko ima kakvih saznanja da to što prije javi Vicepostulaturi. Zahvalio se svima koji pomažu u radu Vicepostulature na bilo koji način.
