Po povratku iz Izraela, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, iskoristio je priliku da ponovno otvoreno progovori o nemogućem opstanku Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, te je još jednom, po tko zna koji put, najavio da je potrebno da se Srpska odvoji od BIH i postane samostalna država, pišu NEZAVISNE.
Vođa najveće stranke u Republici Srpskoj i stranke koja je na vlasti na razini Bosne i Hercegovine, najavio je da će nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) ovog tjedna objaviti daljnje planove, a otkrio je da će jedan od njih biti razmatranje izbornog zakona Republike Srpske u Narodnoj skupštini Republike Srpske, što je također priča koja se ponavlja.
Dodikova priča o odvajanju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine traje već gotovo desetljeće i pol, a sve konkretnije obrise dobiva od 2011. godine, kada je Dodik rekao da “nije spreman razgovarati o odustajanju od referenduma”.
U sljedećim godinama, najčešće u izbornim godinama, Dodik je proglašavao stavove koje zastupa i danas, a to su da bi za BiH bilo najbolje da se dogovori o mirnom razdvajanju, da će se referendum o neovisnosti sigurno održati i da će Republika Srpska biti neovisna.
Najpoznatija rečenica je svakako “Zbogom BiH, dobrodošao RSexit” izgovorena na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 17. veljače 2020.
Prethodnih godina Dodik je pozivao na povratak izvornom Daytonu, a sve te priče, prema sugovornicima “Nezavisnih Novina”, imaju cilj boriti se za glasove u izbornom razdoblju, jačajući svoju poziciju na razini BiH i regije.
Na pitanje koliko je realna Dodikova priča o neovisnosti, Milko Grmuša, odvjetnik iz Banja Luke, odgovara da bi sve, čak i ako bismo stvarno pretpostavili da te najave imaju osnovu, imalo smisla samo ako bi se radilo u dogovoru s Bošnjacima. Inače…
„Ključni problem je što ako bismo proglasili neovisnost i bili priznati od svih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN), s tom činjenicom se ne bismo preselili u Norvešku, ili u Afriku, Aziju, Singapur ili Južnu Ameriku, već bismo ostali gdje jesmo. Što znači, imali bismo ljude oko sebe, Bošnjake, vjerojatno Hrvate, tko zna koga, sve koji bi se našli u izravnom neprijateljskom okruženju. To bi stvorilo mini-potres kakav je bio devedesetih. Pitajte Boga Oca koliko „Ako bi nam trebala vojska za zaštitu granica, koliki bi se dio našeg gospodarstva automatski pretvorio u ratno gospodarstvo, pitanje je imamo li ljudstva da popunimo takvu vojsku“, upozorava Grmuša.
Jasno je, nastavlja, da Dodik nema suglasnost bošnjačke strane za priču koju širi.
„Ne da ne postoji, ali ta je priča crvena linija svih crvenih linija za Bošnjake.“ Ne vidim kako itko s relevantnim povijesnim iskustvom, a znam da se gospodin Dodik često na to poziva, može misliti da je na Balkanu moguće dugoročno ostvariti uspjeh za jednu naciju uz izravno protivljenje drugih susjednih naroda, samo što ta prva nacija, ne znam kakvu svjetsku podršku ima. A sve je bilo obrnuto i to se dogodilo prije 30 godina nekim našim tadašnjim protivnicima na Balkanu i ni oni nisu bili sretni”, ističe Grmuša.
Naglašava da se hitno, ako uopće ima smisla na ovim prostorima, mora otvoriti unutarnji dijalog i u BiH i u regiji u smislu kako ćemo se jedni s drugima nositi, a ne otvarati ga na drugim mjestima po principu “kako ćemo se jedni s drugima nositi”.
“To je recept za neuspjeh. Velike sile manipuliraju malima za svoje interese. Mislim da je sistemski i strukturno pogrešan stav da mi, uz bilo čiju podršku, možemo nekoga uvaliti u problem na domaćem tlu. Nisam pristaša toga i smatram da moramo redefinirati odnose na potpuno drugačiji način, prihvaćajući argumente gospodina Dodika, a dijelom i vlasti u Republici Srpskoj o potrebi restrukturiranja međunarodnog intervencionizma u BIH, promjene načina funkcioniranja Ustavnog suda BIH. Sve su to valjani argumenti, ali to ne možemo učiniti bez Bošnjaka i Hrvata, a tko misli da možemo, po mom mišljenju, zapravo ne vidi do kraja”, zaključio je Grmuša za “Nezavisne”.
Tema neovisnosti Republike Srpske vrlo je popularna među ljudima, donosi lake političke bodove i vlasti u Srpskoj to jako dobro znaju, kažu dalje sugovornici “Nezavisnih”.
Mirko Matić, politolog, ističe da čak i u tako promijenjenoj geopolitičkoj slici svijeta neovisnost Republike Srpske nije izvjesna.
“I to svi znamo. Trebaju nam pouzdani saveznici i unutarnji kapaciteti koji trenutno ne postoje.” Umjesto zloupotrebe ove teme i pompoznog najavljivanja, smatram da je rješenje tiho jačanje demografskih, ekonomskih i demokratskih potencijala kao i veza sa Srbijom i drugim zemljama. Kada se istinski usredotočimo na te točke, ostvarit će se sve o čemu sanjamo desetljećima“, rekao je Matić za „Nezavisne“.
Nadovezujući se na rečeno, Mladen Bubonjić, specijalist za komunikacije, navodi da je priča o secesiji uvijek bila za internu upotrebu.
„S jedne strane, pokušavaju održati aureolu nacionalnog zaštitnika podgrijavanjem nacionalističkih emocija, a s druge strane, prijetnjama secesijom žele ‘političko Sarajevo’ držati u stalnoj neizvjesnosti, što se koristi za cjenkanje i ostvarivanje interesa. Ponekad je narativ o secesiji bio izraženiji, npr. uoči izbora ili nekih važnih datuma, odnosno događaja, poput ukidanja sankcija ili sastanaka s čelnicima, dok je uglavnom bio u drugom planu“, ističe Bubonjić i dodaje da je do sada pokazalo da izjave koje vode u smjeru ove teme nikada nisu imale posljedice.
