Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO HB Bugojno uputila je pismo koje prenosimo u cijelosti: 

Paljenjem sedam svijeća pred Spomen obilježjem u gradskom katoličkom groblju, te molitvom za duše sedam naših sugrađana u bugojanskoj župnoj crkvi, 30. listopada odat ćemo dužnu počast dijelu od 70 civilnih žrtava rata u Bugojnu, njih sedam koji su ubijeni pri pokušaju bijega iz ratnog pakla u Bugojnu 30. listopada 1993. godine. 

Na ovaj način prisjetit ćemo se jednog u nizu nekažnjenih zločina nad Hrvatima Bugojna. Mnogima je teror rata, progona i masovnih zločina koji su nad Hrvatima Bugojna počeli u srpnju ’93. napadom Armije R BiH s ciljem progona i etničkog čišćenja Bugojna od hrvatskog i srpskog stanovništva, postao nepodnošljiv, te su pokušavali pronaći spas od pakla u kojemu se se našli. Među njima su bila i sedmorica civila od kojih je najmlađi imao 50, a najstariji 63 godine. Dogovor o bijegu pod okriljem noći vjerojatno su skupo platili novcem.

Ispostavit će se da do slobode koja im je obećana nikad neće doći. Sva su sedmorica okrutno likvidirana pucnjevima iz neposredne blizine na lokalitetu Gorice gdje su sutradan pronađena njihova tijela. Hrvatski logoraši dobili su zadatak pokopati tijela Marijana Bekavca i Marijana Nosića rođenih 1943. godine, Jure Duspera i Blaža Ivića, rođenih 1939. godine, Dominika Lučića i Josipa Markića, rođenih 1933. godine te nastarijeg Frane Lebe, rođenog 1930. godine, a koji je imao 63 godine kad je ubijen. Zbog ovog zločina protiv civilnog stanovništva tadašnjem Višem javnom tužiteljstvu u Travniku krivična prijava protiv jednog ili više nepoznatih počinitelja podnesena je još u studenom 1995. godine. No, počinitelji ni eventualni nalogodavci nikad nisu procesuirani.

Tri desetljeća nakon okrutne likvidacije sedam hrvatskih civilnih žrtava pitamo se koliko godina još treba proći i hoće li brojni zločini nad Hrvatima Bugojna, uključujući i progon 15 tisuća Hrvata, logore i okrutna ubojstva civilnih žrtava i zarobljenika, uključujući i nasilna odvođenja u nepoznato, ikad biti rasvjetljeni? 

Bez procesuiranja kreatora i nalogodavaca zločina Dževada Mlaće i Selme Cikotića klupko zločina neće se početi odmotavati jer procesi protiv nekolicine nižerangiranih i neposrednih izvršitelja nisu doveli do rasvjetljavanja i kažnjavanja razmjera zločina koji su ogromni. Nismo pronašli tijela 15 naših nasilno odvedenih logoraša, 70 civilnih žrtva rata još uvijek čeka pravdu. Likvidacija njih sedam koja se dogodila prije 30 godina samo je dio okrutnog mozaika zločina nag bugojanskim Hrvatima koji i dalje čekaju sudski pravorijek bez kojeg je teško graditi suživot na području ovog grada jer Hrvati koji su se vratili u Bugojno svakodnevno susreću krvnike i nalogodavce zločina nad njihovim sinovima, kćerima,braćom i sestrama, muževima. Među njima su oni koji su uzeli novac za bijeg od sedmorice civila te ih potom hladnokrvno likvidirali pucnjevima u glavu iz neposredne blizine! – navodi se u priopćenju. 

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO HB Bugojno uputila je pismo koje prenosimo u cijelosti: 

Paljenjem sedam svijeća pred Spomen obilježjem u gradskom katoličkom groblju, te molitvom za duše sedam naših sugrađana u bugojanskoj župnoj crkvi, 30. listopada odat ćemo dužnu počast dijelu od 70 civilnih žrtava rata u Bugojnu, njih sedam koji su ubijeni pri pokušaju bijega iz ratnog pakla u Bugojnu 30. listopada 1993. godine. 

Na ovaj način prisjetit ćemo se jednog u nizu nekažnjenih zločina nad Hrvatima Bugojna. Mnogima je teror rata, progona i masovnih zločina koji su nad Hrvatima Bugojna počeli u srpnju ’93. napadom Armije R BiH s ciljem progona i etničkog čišćenja Bugojna od hrvatskog i srpskog stanovništva, postao nepodnošljiv, te su pokušavali pronaći spas od pakla u kojemu se se našli. Među njima su bila i sedmorica civila od kojih je najmlađi imao 50, a najstariji 63 godine. Dogovor o bijegu pod okriljem noći vjerojatno su skupo platili novcem.

Ispostavit će se da do slobode koja im je obećana nikad neće doći. Sva su sedmorica okrutno likvidirana pucnjevima iz neposredne blizine na lokalitetu Gorice gdje su sutradan pronađena njihova tijela. Hrvatski logoraši dobili su zadatak pokopati tijela Marijana Bekavca i Marijana Nosića rođenih 1943. godine, Jure Duspera i Blaža Ivića, rođenih 1939. godine, Dominika Lučića i Josipa Markića, rođenih 1933. godine te nastarijeg Frane Lebe, rođenog 1930. godine, a koji je imao 63 godine kad je ubijen. Zbog ovog zločina protiv civilnog stanovništva tadašnjem Višem javnom tužiteljstvu u Travniku krivična prijava protiv jednog ili više nepoznatih počinitelja podnesena je još u studenom 1995. godine. No, počinitelji ni eventualni nalogodavci nikad nisu procesuirani.

Tri desetljeća nakon okrutne likvidacije sedam hrvatskih civilnih žrtava pitamo se koliko godina još treba proći i hoće li brojni zločini nad Hrvatima Bugojna, uključujući i progon 15 tisuća Hrvata, logore i okrutna ubojstva civilnih žrtava i zarobljenika, uključujući i nasilna odvođenja u nepoznato, ikad biti rasvjetljeni? 

Bez procesuiranja kreatora i nalogodavaca zločina Dževada Mlaće i Selme Cikotića klupko zločina neće se početi odmotavati jer procesi protiv nekolicine nižerangiranih i neposrednih izvršitelja nisu doveli do rasvjetljavanja i kažnjavanja razmjera zločina koji su ogromni. Nismo pronašli tijela 15 naših nasilno odvedenih logoraša, 70 civilnih žrtva rata još uvijek čeka pravdu. Likvidacija njih sedam koja se dogodila prije 30 godina samo je dio okrutnog mozaika zločina nag bugojanskim Hrvatima koji i dalje čekaju sudski pravorijek bez kojeg je teško graditi suživot na području ovog grada jer Hrvati koji su se vratili u Bugojno svakodnevno susreću krvnike i nalogodavce zločina nad njihovim sinovima, kćerima,braćom i sestrama, muževima. Među njima su oni koji su uzeli novac za bijeg od sedmorice civila te ih potom hladnokrvno likvidirali pucnjevima u glavu iz neposredne blizine! – navodi se u priopćenju.