Mladi griješe, nije ljubav šamar, a poslije toga da vas neko zagrli i kaže da vas voli. Djevojke i žene padaju na to, a to nije ljubav. Put izlaska iz takve situacije jeste težak, ali izlaz postoji.
Ovo je u ispovijesti za “Nezavisne novine” ispričala Zora Javorac iz Banja Luke, koja je preživjela rodno zasnovano, odnosno obiteljsko nasilje, a što je, kako kaže, trajalo 28 godina. Ona poručuje da ljubav nije ograničavanje, što znači da bi, kako savjetuje, djevojke trebalo da izađu iz veze čim od partnera počnu dobivati zabrane.
“Moj put izlaska iz nasilja bio je dug i bolan, i nije lako kada vam neko sruši sve što ste gradili, kuću i dom i kada iz svega izađete bez ičega. Krenula sam ni od čega, ali moj izlazak je bio moje novo rođenje, i najljepši je osjećaj ići i šetati kraj Vrbasa a da vam nitko ne kaže: ‘Gdje si dosad’, ili da vas vrijeđa i omalovažava”, rekla je Javorac.
Ona ističe da ljubav nije uvjetovanje i ne može biti ograničavanje kretanja, izolacija, a od takvih stvari, kako dodaje, sve kreće.
Javorac kaže da nasilnici uvijek tvrde da najbolje znaju što je dobro za vas te da je to njihov naučeni obrazac ponašanja.
“Prepoznati obiteljsko i rodno zasnovano nasilje možemo tek kada uđemo u neki odnos. Ne možemo čak odmah ni prepoznati, nasilnici su vrlo često i prikriveni, perfidni i podvojeni. Nasilnik vrlo često postupno gradi svoju nasilnost i vremenom postaje sve okrutniji. On daje sebi za pravo da vas psihički zlostavlja, ograničava i vrši ekonomsku represiju”, kazala je ova Banjalučanka.
Zora Javorac je svoj život poslije izlaska iz Sigurne kuće posvetila osnaživanju i pomoći ženama koje su također bile žrtve obiteljskog nasilja, onim ženama koje su i dalje u nasilnim vezama i onim koje su u sigurnim kućama.
Posvetila se i radu u Fondaciji “Udružene žene”, i poslije svega što je preživjela smatra da joj je to najveća misija. Pomogla je i jednoj mladoj majci koja je sa njom bila u Sigurnoj kući.
“Jednoj mladoj ženi i majci je najveća pomoć, kada smo izašle iz Sigurne kuće, bila ta što sam bila u prilici da joj pomognem u čuvanju djece, dok je ona radila, jer mlade žene koje tek izađu nisu u mogućnosti da plaćaju vrtiće, a vrlo često nemaju pomoć ni obitelji”, navodi sugovornica.
Ona je apelirala na institucije, koje bi prve trebalo da budu vjetar u leđa ženama koje prolaze ovakav proces, da budu učinkovitije.
“Više puta smo kroz Fondaciju pokušali da dobijemo više podrške od Gradske uprave, u vidu bar dva stambena objekta u kojima bi žene i majke s djecom mogle da odsjednu pola godine do godinu dana dok ne stanu na svoje noge i malo se osnaže. Grad i država bi trebalo da razmotre i da više razumiju ovakvu problematiku”, kazala je Javorac.
Za kraj, Zora Javorac je poslala poruku svim djevojkama, djevojčicama, ali i ženama koje su već u bračnoj zajednici da sebi ne dozvole ostanak u odnosima koji su potencijalno nasilni i da na prvo ograničenje u smislu da netko drugi zna što je najbolje za njih shvate da je to početak nasilja.
“Fizičko nasilje je samo šlag na tortu, ono ima svoj redoslijed događanja i ono se ne odvija za dan ili dva. Nasilnici postupno žrtvama prave krugove pakla”, istaknula je Javorac u ispovijesti za “Nezavisne novine”.
Napomenula je i da je jako naivno misliti da je ovakvo ponašanje velika ljubav i da će se nešto promijeniti. Nasilnici, prema njenim riječima, imaju dublji problem i često i sami dolaze iz obitelji u kojima je nasilje bilo oblik ponašanja, te ni oni sami ne znaju za bolje.
“Željela bih i da kažem da je put mnogo težak, ali izlaz postoji. Kod mene se taj izlaz dogodio onda kada je došlo do fizičkog nasilja, a to je samo kap koja je prelila čašu”, ističe za kraj Javorac.
Naglašava da bi voljela da sve djevojke shvate da ograničavanje nije ljubav, a od toga sve kreće.
“Mnogi to ne shvate odmah i kasnije bude mnogo teže. Ne dajte da vam itko siječe vaša krila”, navela je Javorac.
