U Bosni i Hercegovini, državi gdje 15 od 100 građana ne može osigurati najosnovnije potrebe kao što su grijanje, zdravstvena zaštita i prijevoz, tisuće i tisuće ljudi jedini dnevni obrok uspije osigurati odlaskom u javnu kuhinju. Službeni podaci pokazuju da 167 tisuća osoba nema dovoljno prihoda za uzdržavanje. ”Mislim da je broj veći. Na osnovu mog iskustva, radim ovo 20 godina, ima ljudi ono što kažu stari ljudi ”ne dam svoj obraz” pa neće doći, ima dosta tih ljudi naročito na periferiji. On će se patiti, ali neće doći da uzme topli obrok… Najvjerojatnije da ima više od 160 tisuća ljudi u stanju potrebe”, ističe nam u razgovoru upravitelj Narodne kuhinje Stari Grad, Amir Radeljaš.

U ovoj narodnoj kuhinji prije nekoliko godina 400 osoba dolazilo je po svoj obrok. Sada je taj broj čak 630 i po tome vidimo kako broj korisnika konstantno raste.

Dok ekonomija stagnira, glad u državi brzo raste. Izostaju adekvatni programi koji bi, ne samo osigurali hranu, nego rezultirali zapošljavanjem.

”2015. je stopa siromaštva bila 15 posto, sada je oko 30%. Značajna je stopa rasta. Redovito međunarodne institucije mjere te pokazatelje i međunarodna zajednica želi pomoći. Ne poduzimamo dobre mjere na planu sprječavanja nezaposlenosti da bi smanjili rizik od nastanka siromaštva”, naglasio je ekonomski analitičar Željko Rička.

Siromašni dolaze i u Restoran dobre volje. Neki od njih su 40 godina vrijedno radili, a sada sa svojom mirovinom ne mogu pokriti osnovno.

”Nažalost imamo često zahtjeve umirovljenika širom BiH da im kupimo lijekove koji koštaju 30 KM i više jer nisu u stanju – dok plate režijske troškove, prehrambene i higijenske potrepštine nisu u stanju kupiti lijekove. Pomažemo im”, kaže nam Saliha Rokša iz Udruženja Pomozi.ba.

Po obrok je došao i Šaban Delić. Priča da mnogo njegovih poznanika ovisi o humanitarnom obroku, iako nekada nisu bili u takvoj situaciji. Inflacija je brojne ljude dovela do ekstremnog siromaštva.

”Imam invalidninu… teško je. Sinu dam da plati vodu, struju i to je to. Došao sam ovdje zato što sam bio prisiljen”, naglasio je Šaban Delić.

Preko 16 tisuća ljudi preživljava na ovakav način. Istovremeno, produbljuju se socijalne razlike. Prema Gini indeksu, nejednakost u BiH je među najvišima u Europi, pa je prihod 20% najbogatijih dvadeset puta veći od prihoda 20% najsiromašnijih. Ogroman broj siromašnih, onih koji primaju neki vid socijalne pomoći, kao i odlazak radno sposobnog stanovništva dovodi u pitanje opstojnost cijelog ekonomskog sustava. Zbog toga je prije svega, kažu analitičari, nužna racionalizacija javne uprave i smanjenje administracije.

U Bosni i Hercegovini, državi gdje 15 od 100 građana ne može osigurati najosnovnije potrebe kao što su grijanje, zdravstvena zaštita i prijevoz, tisuće i tisuće ljudi jedini dnevni obrok uspije osigurati odlaskom u javnu kuhinju. Službeni podaci pokazuju da 167 tisuća osoba nema dovoljno prihoda za uzdržavanje. ”Mislim da je broj veći. Na osnovu mog iskustva, radim ovo 20 godina, ima ljudi ono što kažu stari ljudi ”ne dam svoj obraz” pa neće doći, ima dosta tih ljudi naročito na periferiji. On će se patiti, ali neće doći da uzme topli obrok… Najvjerojatnije da ima više od 160 tisuća ljudi u stanju potrebe”, ističe nam u razgovoru upravitelj Narodne kuhinje Stari Grad, Amir Radeljaš.

U ovoj narodnoj kuhinji prije nekoliko godina 400 osoba dolazilo je po svoj obrok. Sada je taj broj čak 630 i po tome vidimo kako broj korisnika konstantno raste.

Dok ekonomija stagnira, glad u državi brzo raste. Izostaju adekvatni programi koji bi, ne samo osigurali hranu, nego rezultirali zapošljavanjem.

”2015. je stopa siromaštva bila 15 posto, sada je oko 30%. Značajna je stopa rasta. Redovito međunarodne institucije mjere te pokazatelje i međunarodna zajednica želi pomoći. Ne poduzimamo dobre mjere na planu sprječavanja nezaposlenosti da bi smanjili rizik od nastanka siromaštva”, naglasio je ekonomski analitičar Željko Rička.

Siromašni dolaze i u Restoran dobre volje. Neki od njih su 40 godina vrijedno radili, a sada sa svojom mirovinom ne mogu pokriti osnovno.

”Nažalost imamo često zahtjeve umirovljenika širom BiH da im kupimo lijekove koji koštaju 30 KM i više jer nisu u stanju – dok plate režijske troškove, prehrambene i higijenske potrepštine nisu u stanju kupiti lijekove. Pomažemo im”, kaže nam Saliha Rokša iz Udruženja Pomozi.ba.

Po obrok je došao i Šaban Delić. Priča da mnogo njegovih poznanika ovisi o humanitarnom obroku, iako nekada nisu bili u takvoj situaciji. Inflacija je brojne ljude dovela do ekstremnog siromaštva.

”Imam invalidninu… teško je. Sinu dam da plati vodu, struju i to je to. Došao sam ovdje zato što sam bio prisiljen”, naglasio je Šaban Delić.

Preko 16 tisuća ljudi preživljava na ovakav način. Istovremeno, produbljuju se socijalne razlike. Prema Gini indeksu, nejednakost u BiH je među najvišima u Europi, pa je prihod 20% najbogatijih dvadeset puta veći od prihoda 20% najsiromašnijih. Ogroman broj siromašnih, onih koji primaju neki vid socijalne pomoći, kao i odlazak radno sposobnog stanovništva dovodi u pitanje opstojnost cijelog ekonomskog sustava. Zbog toga je prije svega, kažu analitičari, nužna racionalizacija javne uprave i smanjenje administracije.