Kao i prethodnih, i ove godine Alen Glavović doputovao je iz Švedske u rodno Trebinje i, zajedno sa svojom suprugom Fatimom i Radom Aleksićem, posjetio je grob svog prijatelja Srđana Aleksića, koji je, kako kaže, dao svoj život da bi on danas živio.
-Njegov sam dužnik i dužan sam da do kraja života dolazim na Srđanov grob, a nadam se da će to nastaviti i moja djeca. Ja sam mu zahvalan, ali i tužan jer je on morao dati život za mene, morao je umrijeti da bih ja živio. Teško je, ali život mora teći dalje, da se borimo s tim. Neki ne misle da je on mene spasio, ali znamo pojedini Trebinjci i ja da se to tako dogodilo – rekao je Glavović na Srđanovom grobu.
Srđanov otac Rade kazao je da mu je uvijek drago sresti Alena i prisjetiti se zajedničkih uspomena. Kako je rekao, Alen se pokazao kao dobar čovjek i cijeni ono što je Srđan učinio za njega, a cijeni i ono što znači Srđanovo djelo za čovječanstvo.
-Tako je to, prolazi 31. godina, a kao da je jučer bilo što se tiče vremena, tuga stoji, ali i ponos na Srđana i njegovo djelo. Ponosan sam što mnogi dobri ljudi usvajaju Srđanovo djelo. Česti su susreti s tako finim ljudima pa potekne suza i kod njih i kod mene, ali ne od žalosti, nego od neke ljudske dobrote i to me drži i to me čeliči i čini me sposobnim da ovako razgovaram – istaknuo je Rade.
Podsjetimo, Srđan Aleksić umro je 27. siječnja 1993. godine od posljedica povreda zadobivenih 21. siječnja, kada je pokušao i uspio obraniti svoga prijatelja Alena Glavovića od četvorice pripadnika Vojske RS.
Kobnog dana pripadnici VRS-a su na pijaci u Trebinju legitimirali građane, a kada su utvrdili da je Alen Glavović Bošnjak, počeli su ga udarati. Glavovića je spasio Srđan, kojeg su potom četvorica vojnika brutalno pretukla.
“Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”, napisao je njegov otac Rade u smrtovnici.
Srđanu Aleksiću posthumno je dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, ali i brojna druga priznanja, ne samo u BiH nego i u regiji.
