Vijesti o ubojstvima i samoubojstvima u Bosni i Hercegovini sve češće pune naslovnice medija. Iako posljednjih nekoliko godina svjedočimo ovakvim događajima barem na tjednoj razini, gotovo ništa nije učinjeno na prevenciji. Postavlja se pitanje: Gdje smo pogriješili?

Protekli vikend u Tuzlanskom kantonu bio je još jedan u nizu tragičnih događaja. U Gradačcu je zabilježeno ubojstvo žene, dok je u Tuzli muškarac počinio samoubojstvo. Ovi događaji ponovno otvaraju brojna pitanja o stanju u društvu, adekvatnosti sustava i odgovornosti onih koji bi trebali štititi građane.

Psihologinja i aktivistica za ljudska prava, Mira Vilušić, oštro kritizira političare, ističući kako su “previše plaćeni i previše su se utaborili u nekakav svoj politički san, ne vide, ne znaju i nije ih briga što se događa s ovim narodom.” Vilušić, koja se inače smatra optimistom, dodaje: “Mislim da se ovom neće tako brzo stati na kraj.”

Uzroci ratne traume?!

Stručnjaci uzroke ovih problema vide u ratnim traumama, ali i lošem sustavu bez veće perspektive za mlade. Dok jedni napuštaju zemlju, drugi ostaju bez rodbine, prijatelja i poznanika. Sustav, koji i dalje karakteriziraju korupcija, neadekvatno pružanje zdravstvenih usluga, ovisnost, zlouporaba droga i nepoštivanje zakona, često ostaje bez ili s minimalnim sankcijama.

Dr. Branka Antić Štauber iz Udruženja “Snaga žene“ Tuzla smatra kako “nismo napravili dobre preventivne mjere, u smislu da zaštitimo mlade, da im pružimo malo vedriju sliku bh. društva, da zaposlimo mlade, da im damo priliku da završe škole koje oni žele.”

Problem neadekvatnog kažnjavanja kriminala također je prisutan. Sankcije su često nedostatne, a pravna država se čini slabom kada se suočava s optužnicama zbog korupcije i zlouporabe službenog položaja. Profesorica sociologije Smiljana Vovna upozorava: “Nije čudo što nam se to događa, ali je poražavajuće da postajemo inertni i apatični na sve to.”

Vilušić dodatno ističe problem postavljanja “polupismenih ljudi s kupljenim diplomama” na odgovorna mjesta u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj politici i sigurnosti, što dodatno pogoršava stanje.

Dok političari brinu o svojim foteljama, društvo ostaje pasivno, a kritike uglavnom završavaju samo na društvenim mrežama ili uz rečenice “Da se ne zamjerim.” U takvom okruženju, promjene su teško ostvarive. Odgovornost je na svima, a pet do 12 je već davno prošlo.

Vijesti o ubojstvima i samoubojstvima u Bosni i Hercegovini sve češće pune naslovnice medija. Iako posljednjih nekoliko godina svjedočimo ovakvim događajima barem na tjednoj razini, gotovo ništa nije učinjeno na prevenciji. Postavlja se pitanje: Gdje smo pogriješili?

Protekli vikend u Tuzlanskom kantonu bio je još jedan u nizu tragičnih događaja. U Gradačcu je zabilježeno ubojstvo žene, dok je u Tuzli muškarac počinio samoubojstvo. Ovi događaji ponovno otvaraju brojna pitanja o stanju u društvu, adekvatnosti sustava i odgovornosti onih koji bi trebali štititi građane.

Psihologinja i aktivistica za ljudska prava, Mira Vilušić, oštro kritizira političare, ističući kako su “previše plaćeni i previše su se utaborili u nekakav svoj politički san, ne vide, ne znaju i nije ih briga što se događa s ovim narodom.” Vilušić, koja se inače smatra optimistom, dodaje: “Mislim da se ovom neće tako brzo stati na kraj.”

Uzroci ratne traume?!

Stručnjaci uzroke ovih problema vide u ratnim traumama, ali i lošem sustavu bez veće perspektive za mlade. Dok jedni napuštaju zemlju, drugi ostaju bez rodbine, prijatelja i poznanika. Sustav, koji i dalje karakteriziraju korupcija, neadekvatno pružanje zdravstvenih usluga, ovisnost, zlouporaba droga i nepoštivanje zakona, često ostaje bez ili s minimalnim sankcijama.

Dr. Branka Antić Štauber iz Udruženja “Snaga žene“ Tuzla smatra kako “nismo napravili dobre preventivne mjere, u smislu da zaštitimo mlade, da im pružimo malo vedriju sliku bh. društva, da zaposlimo mlade, da im damo priliku da završe škole koje oni žele.”

Problem neadekvatnog kažnjavanja kriminala također je prisutan. Sankcije su često nedostatne, a pravna država se čini slabom kada se suočava s optužnicama zbog korupcije i zlouporabe službenog položaja. Profesorica sociologije Smiljana Vovna upozorava: “Nije čudo što nam se to događa, ali je poražavajuće da postajemo inertni i apatični na sve to.”

Vilušić dodatno ističe problem postavljanja “polupismenih ljudi s kupljenim diplomama” na odgovorna mjesta u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj politici i sigurnosti, što dodatno pogoršava stanje.

Dok političari brinu o svojim foteljama, društvo ostaje pasivno, a kritike uglavnom završavaju samo na društvenim mrežama ili uz rečenice “Da se ne zamjerim.” U takvom okruženju, promjene su teško ostvarive. Odgovornost je na svima, a pet do 12 je već davno prošlo.