Osobe zaposlene za čišćenje i održavanje apartmana tijekom smjene turista na nekim dijelovima Jadrana, primjerice otoku Rabu, zarađuju 20 eura neto po satu, piše Novi list. S obzirom na to da je čišćenje apartmana obično posao koji se radi eventualno nekoliko dana tjedno, i to po samo par sati, u jednom se danu može zaraditi stotinjak eura.
Za čistačicama i čistačima ogromna je potraga na tržištu. Vlasnica tvrtke Blistal, Riječanka Ivana Klobučar, za Novi list kaže da su se u Rijeci, na primjer, prije nekoliko godina kupovali stanovi s ciljem da se preurede u apartmane, no nije se razmišljalo o tome tko će ih čistiti.
“Ljudi vam tom problemu prilaze pojednostavljeno, djeluje im da će se nekako riješiti sam od sebe. Većina misli da će izmjena turista biti idealna, u ritmu subota-subota, da će jedni izaći u 10, a drugi doći u 15 sati. Vrlo brzo shvate u kolikoj su i kakvoj zabludi bili jer gosti u Rijeci najčešće ostaju samo jednu jedinu noć”, objašnjava Klobučar.
Visoki standardi u turizmu
“Nekad su turisti možda i ostajali sedam pa i više dana, danas to nije ni približno tako. Ostanu dan, rijetko tri noći, a posao koji morate učiniti čak i nakon samo jednog noćenja jednak je kao da su ostali deset dana. Nema iznimke – apsolutno se sve mora očistiti, pregledati i dezinficirati. Standardi su u turizmu maksimalni jer, pa pođite i od vlastitih iskustava, što vam može biti gore od nedovoljno čiste sobe ili apartmana”, ističe.
Ona je u svom Blistalu definirala satnicu za čišćenje na 15 eura neto. “Da, istina je da u takvom sustavu rada nema praznog hoda, da se istinski naradite, da su tu sredstva za čišćenje i rad u zatvorenom prostoru, da je većina toga čista ‘fizikalija’, ali zaraditi skoro tri tisuće eura također nije mala stvar. Tim više što ja radim čitave godine i nisam ovisna o nekoliko turističkih mjeseci”, kaže.
‘U Hrvatskoj je sramota čistiti’
Istaknula je i da se u Hrvatskoj čini da je sramota čistiti urede, škole ili apartmane. “To bi kao za malo novca trebala raditi neka manje vrijedna bića. Sada kad je tržište iskazalo potrebu za nama, sad kad je naš teški fizički rad, k tome i izložen djelovanju najrazličitijih kemijskih sredstava za čišćenje, konačno adekvatno plaćen, sada smo mi problem. A nismo jer uvijek se vlasnici apartmana mogu prihvatiti čišćenja i obaviti ga besplatno čime im apartman počinje bolje i brže vraćati uloženo.
Ali takvih je sve manje, pa smo potrebni mi, osobe i firme koje čiste silno temeljito i kvalitetno u najkraćem mogućem roku”, objašnjava Klobučar potrebu za čistačima.
Problem radne snage i stabilnih suradnika
Međutim, dodaje da se iako se može zaraditi, teško je pronaći stabilne suradnike. “Možete sami koliko možete, ali u tom je ritmu nemoguće raditi puno radno vrijeme. Teoretski se može visoko s primanjima, ali realno usklađeno s optimalnom ljudskom energijom, radit ćete manje sati, platit će vas ne osam nego onoliko koliko odradite”, otkrila je.
A nije lako, kaže, doći i do stabilne, dugotrajne radne snage. “Najprije je skoro nemoguća misija naći dovoljan broj ljudi. A kad ih nađete, kad sklopite ugovor i sve se dogovorite, uvijek dođe neko jutro, a da na neku lokaciju za koju imate vrlo kratki rok čišćenja ne dođe nitko. Naprosto nestanu i nikad se više ne jave. Prešla sam na parcijalni angažman za svaki pojedini novi posao koji nije dio uhodanog poslovanja, zovem nekoliko ljudi, a kad se završi – gotovo”, zaključila je Ivana Klobučar.
