„Umjetnost može prije političkih odluka posvjedočiti istinu. Za osmero nevine djece ubijene u Vitezu tuga je stostruka i umjetnost bi morala doprinijeti da se to čuje“, rekao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne velikan umjetnosti akademski kipar Kuzma Kovačić govoreći o osmero viteške djece ubijene od Armije BiH 10. lipnja 1993. godine. Taj dan su ubijeni Sanja Garić, njen brat Milan Garić, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović, Augustina Grebenar i njen brat Velimir Grebenar, a nitko nije osuđen za taj zločin.
Kovačić je autor spomenika „Zora slobode“ koji je svečano otvoren jučer u vojarni “Stanislav Baja Kraljević” u okviru 32. obljetnice akcije „Lipanjske zore“ kojom su snage HVO-a oslobodile velika područja Hercegovine, a koje je okupirao srpski agresor. Kazao je kako umjetnost nužno svjedoči za istinu te da je spomenik u obliku stupa simbol umjetnosti kako u antičkoj tako i u kršćanskoj. „U antičkoj umjetnosti su bili stupovi na kojima su se bilježile pobjede i djela junaka i vladara, a u kršćanstvu stup je dobio simbol mučeništva. Zato smo i izabrali taj simbol kao temeljni oblik.“
Istaknuo je kako se na brončanom dijelu skulpture „Zora slobode“ nalazi 39 imena i prezimena te četiri lika. „Sva imena smo dogovarali s ratnim zapovjednicima i generalom Stankom Soptom, a oni u svojoj žrtvi predstavljaju sve suborce.“
Objasnio je kako se spomenik sastoji od kamenog stupa, brončanog dijela, kao viteškog oklopa čija baza kao pokrov upućuje na kristovsku žrtvu, koji izrasta kroz spiralu u plamen ljubavi. Kazao je kako je na vrhu kapital oblikovan od lišća lovora, hrasta, akantusa i lišća duhana da bi uputilo na značenje jednog domovinskog i zavičajnog gnijezda. „Na samom vrhu stupa je oblik nalik štitu, a zbog toga što je pozlaćena bronca ima jaki svjetlosni učinak i pretvara se u svjetlost, a ona je istina i upućuje na svetost Duha Svetoga i na Boga samoga.“
Kovačić je istaknuo kako su na štitu tihi, ali prisutni simboli križa i hrvatskoga grba. „Na nebu su visoko podignuti gdje stanuje Bog, odnosno ljubav u istini. Ta istina je zora hrvatske slobode. Kada se oslobodila i obranila Hercegovina akcijom Lipanjske zore obranila se i Hrvatska.“
Kovačić je i autor hrvatske kune koja je zamijenjena eurom. „Velika je šteta što smo napustili vlastiti novac jer on nije samo platežno sredstvo nego je identitetski simbol jednog naroda.“
Dodao je kako mu euro i konvertibilna marka u BiH imaju sličnosti u likovnom smislu te da mu euro sliči na žetone iz kockarnice. „Za konvertibilnu marku gotovo da bi čovjek rekao da to stroj može vrlo lako napraviti, a čovjek se ne bi trebao ni truditi puno osim ono malo izgubiti vremena u oblikovnom smislu.“
Komentirao je i to što Islamskoj zajednici smeta izgradnja Hrvatskoga narodnog kazalište u Mostaru te da na to gleda kao na nasilje. „Da se nekome priječi pravo na ostvarivanje nacionalnog identiteta u današnje vrijeme to je izvan pameti, zbilja političko nasilje, nije fizičko, ali skoro.“
Upitan od kuda poveznica između njega i Hercegovine kazao je kako voli za sebe reći da je otočki Hercegovac. „Suradnja na ovim prostorima je počela nakon rata. U Hercegovini je postojala potreba da se umjetnošću posvjedoči i pozvali su me na suradnju.“
Neki od spomenika koje je radio u Hercegovini su Spomenik hrvatskoj slobodi u Čapljini, Gojku Šušku u Širokom Brijegu, Diva Grabovčeva i Posljednja večera u Rami. Više o svemu u videu emisije Kompas.
