Da je životna sudbina nepredvidiva, po onoj narodnoj „danas jesi, sutra ko zna gdje si“, svjedoči i potresna priča poznatog bosanskohercegovačkog izvođača narodnih pjesama Elvira Hatemića (40) iz gračaničkog naselja Orahovica Donja, piše Avaz.
Ljubitelji dobre pjesme sjećaju se simpatičnog mladića, dobrog glasa i pobjednika mnogih takmičenja.
Osamdesetih godina krenula je Elvirova pjevačka karijera, koju je nastavio u Njemačkoj, gdje je ostao raditi u „Mercedes Benzu“ i pjevati 34 godine. Potom se, 28. listopada prošle godine, dogodi ono što zdrav čovjek ne može ni sanjati, niti pretpostaviti.
Tog dana Elvir je bio u njemačkom gradu Ahlenu na kavi s rođakom u obitelji Ibralić. U tom trenutku mu je pozlilo, pao je nasred hodnika i više se ničega ne sjeća. Danas, kada Hatemić priča o onome što je proživio (čega se, naravno, sjeća), često mu se oči zasuze.
Doživio je i preživio moždani udar i šest srčanih udara te užas mrtvačnice. Ali ipak, ne gubi vjeru u sebe, u Boga i liječnike. Nada se da će ponovno uzeti mikrofon i raditi ono što najviše zna i voli. Kao da ima devet života.
-Kad sam se nakon 17. dana probudio iz teške kome nakon moždanog udara i šest srčanih udara, liječnici su mi rekli što mi se dogodilo. Tada su mi liječnici otvoreno rekli, “bez izvrtanja stvari”, “Sad vam dajemo tri sata života.” Mislio sam, gotovo je, jer sam izgubio i vid i govor, izgledao sam kao biljka. I ta tri sata su prošla, opet sam pao u komu od prevelikog uzbuđenja. Probudio sam se u mrtvačnici u PVC vrećici. Čini se da su me liječnici proglasili mrtvim. Nisam mogao otvoriti usta i zvati pomoć, mogao sam samo reći “mmmmmm”. Nakon nekog vremena, radnica je ušla u mrtvačnicu i čula moje jaukanje, te se prestrašila i pobjegla. Stigli su liječnici i premjestili me iz mrtvačnice na intenzivnu njegu. Tako sam greškom liječnika poslan iz živih u mrtve, ali dragi Bog se smilovao nada mnom, i ja sam ponovno došao iz mrtvih u žive – rekao je Hatemić za “Avaz”.
Uslijedila je godina dana liječenja, fizikalne terapije, spa tretmana. Mentalno je potpuno sposoban za rasuđivanje, desna ruka mu još treba “raditi” i Hatemić se nada da će ponovno uzeti mikrofon i pjevati. Ali nikada neće moći zaboraviti strašne scene iz mrtvačnice.
Nakon što se počeo oporavljati, na mobitelu je vidio stotine poruka ohrabrenja od svojih obožavatelja, rodbine i prijatelja. Tvrdi da su ga poruke ohrabrenja izliječile više od liječnika i terapeuta, ali im je i zahvalan.
Sjeća se da je prije bolesti snimio dvije pjesme “Bol” i “Kazna”.
Prva pjesma, kako Hatemić kaže, svojim sadržajem budi osjećaje, priča priču i savjetuje da s tom pjesmom krenete u zagrljaj svog života. Pjesma “Kazna” je priča za sve priče, o 34 godini rada na estradi.
