U novoj epizodi podcasta Offline stručnjak za kibernetičku sigurnost Alen Delić otkrio je koliko smo sigurni na mobitelu, piše Net.hr.
Ne ostavljamo vrata stana otključana. Ne dajemo ključeve automobila nepoznatima. Pazimo na novčanik u tramvaju. A onda gotovo bez razmišljanja ostavljamo tragove svog života na mobitelu i društvenim mrežama.
U novoj epizodi podcasta Offline upravo smo o toj temi razgovarali s Alenom Delićem, stručnjakom za kibernetičku sigurnost i zamjenikom predsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.
Razgovor je otvorio niz neugodnih, ali važnih pitanja: Koliko zapravo znamo o vlastitoj digitalnoj sigurnosti i zašto se ponašamo kao da rizik ne postoji?
Danas mobitel nije samo uređaj, on je arhiva našeg života. “Mi na mobitelu imamo sve – poruke, fotografije, kontakte, lokacije. To je praktički kompletan zapis naših navika i odnosa”, objašnjava Delić.
I upravo tu dolazi do jedne od najvećih zabluda. “Ljudi misle da su nešto obrisali i da to više ne postoji. Ali to često nije istina. Zbrisana poruka nije nužno izbrisana poruka”, dodaje.
Podaci se zadržavaju u memoriji uređaja, sigurnosnim kopijama, pa čak i na više lokacija odjednom. Jedna fotografija može završiti u galeriji, cloudu, aplikaciji za dopisivanje i mailu – a da toga uopće postanemo svjesni.
Što će netko s mojim podacima?
Za razliku od fizičkog svijeta, digitalne prijetnje ne vidimo i upravo zato ih podcjenjujemo. “Kad stojimo na trgu i netko nam prijeti, to odmah percipiramo. U digitalnom svijetu toga nema, pa ljudi ne prepoznaju rizik”, kaže Delić.
Često se čuje i poznata rečenica: “Što će netko s mojim podacima?” Postoji cijeli spektar posljedica – od neželjenih poruka do krađe identiteta, financijske štete i ucjena. I to nisu izolirani slučajevi, to se događa svaki dan.
Mnogi imaju osjećaj da ih mobiteli “slušaju”. Delić umiruje takve teorije, ali upozorava na nešto drugo. “Nema potrebe da vas netko stalno prisluškuje kad već sami ostavljamo ogromnu količinu podataka”, poručuje. Algoritmi analiziraju ono što gledamo, klikamo i koliko se dugo zadržavamo na sadržaju. “Kad obrađujete velike količine podataka, ne trebate ekstremne metode. Dovoljno je ono što korisnici već rade”, kaže Delić.
Minimum digitalne higijane
Iako se o sigurnosti sve više govori, osnovne stvari i dalje zanemarujemo. “Treba nam minimum digitalne higijene – zaključan mobitel, razdvajanje poslovnih i privatnih računa, osnovna zaštita. To bi trebala biti baza”, naglašava Delić.
No ključna stvar je nešto drugo. “Par sekundi razmišljanja može napraviti ogromnu razliku. Samo da upalimo lampicu sumnje”, kaže Delić.
Online prijevare danas su sofisticiranije nego ikad. Više nisu loše napisani mailovi i očite prevare. “Danas je sadržaj jako dobro napravljen. Ljudi kažu – izgledalo je potpuno uvjerljivo. I jest”, poručuje Delić.
“Ako vas netko traži broj kartice kad prodajete nešto – to nema smisla. Ali ljudi u tom trenutku ne razmišljaju”, dodaje. I zato vrijedi pravilo koje se stalno ponavlja: Ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito – vjerojatno nije.
Tehnologija neće riješiti problem
Posebno zabrinjava odnos djece prema tehnologiji. “Njihova percepcija rizika nije ista kao naša. Oni su odrasli s tehnologijom – to je njihov prirodni prostor”, kaže Delić. No problem nije samo u korištenju, nego u sadržaju i komunikaciji.
“Djeca danas ne govore samo ‘glup si’ ili ‘ružan si’. Govore stvari poput ‘reži si žile’. To su ozbiljne poruke koje imaju težinu”, rekao je.
I dok se raspravlja o zabranama, Delić upozorava: “Ne možemo očekivati da će tehnologija riješiti problem. Moramo raditi na edukaciji – sustavno, od najranije dobi.”
Pitanje koje mnoge zanima – može li netko “ući” u naš mobitel? Odgovor nije tako jednostavan. “Ako netko ima pristup uređaju ili instalira zlonamjerni program, onda može vidjeti sve. U tom slučaju nema tajni”, zaključuje Delić.
Takvi programi često su nevidljivi, a znakovi mogu biti suptilni – brže pražnjenje baterije, zagrijavanje uređaja ili neobično ponašanje. No puno češći problem nije sofisticirani napad – nego vlastita nepažnja.
Na pitanje jesmo li kao društvo zakasnili, Delić ostaje oprezni optimist. “Još nismo riješili ni probleme koje su donijele društvene mreže, a već dolazi umjetna inteligencija. Sve se ubrzava”, kaže.
Ipak, rješenje vidi u jednoj stvari. “Moramo se probuditi kao društvo. Ovo nije samo pitanje tehnologije – ovo je pitanje obrazovanja, psihologije, sigurnosti i odgovornosti”, kaže Delić.
Na kraju, poruka je jednostavna. “To nije paranoja. To je svijest da rizik postoji”, zaključuje naš sugovornik.
U svijetu u kojem mobitel zna više o nama nego mnogi ljudi oko nas, možda je vrijeme da počnemo razmišljati drugačije. Jer digitalni tragovi ne nestaju tako lako. A izbrisana poruka? Ona je često samo dobro skrivena.
