Na ulicama mnogih gradova stari automobili odavno su postali rijetkost. Međutim, u Goraždu jedna legenda i dalje živi. Volkswagen Golf 2, automobil koji je obilježio generacije vozača širom Balkana i dalje je svakodnevica.
Iako se proizvodio od kraja 1983. do 1992. godine, kada ga je zamijenio Golf 3, ovaj model i danas je čest prizor na cestama Bosne i Hercegovine. Posebno u Goraždu, koje drži zanimljiv rekord, najveći broj registriranih “golfova dvojki” u državi, piše Klix.
Od ukupno 1.282 registrirana takva automobila u Bosni i Hercegovini, čak 157 nalazi se upravo u Goraždu.
Na prvi pogled možda zvuči kao statistika, ali iza tog broja krije se mnogo više, priča o pouzdanosti, snalažljivosti i jednoj posebnoj vrsti automobilskog prijateljstva. Za Muaza Šoša, zaljubljenika u stare modele automobila, odgovor zašto je “dvojka” toliko popularna zapravo je vrlo jednostavan.
“To je jedno od izdržljivijih vozila na našem podneblju, a ovdje je brdovito, zato nam odgovara radi svega. Kec i dvojka su uvijek bili, a poslije se počelo praviti sve i svašta, nije to više ni za što bilo”, priča Muaz Šošo.
Jednostavna mehanika, mala potrošnja goriva i jeftini rezervni dijelovi učinili su ovaj automobil gotovo idealnim za svakodnevni život. Međutim, ljubav prema Golfu ‘dvici’ u Goraždu ima i dublje korijene, one iz najtežih ratnih godina. Tada je ovaj automobil bio mnogo više od običnog prijevoznog sredstva. Vozio je ranjenike, trudnice i bolesne, prevozio hranu, sijeno i sve što je bilo potrebno za preživljavanje. U vrijeme kada je gorivo bilo gotovo nemoguće nabaviti, snalažljivost je postala pravilo.
“U rezervoar se sipalo sve osim vode”, prisjeća se kroz smijeh Muaz Šošo.
Oni koji su koristili jestivo ulje, prisjeća se, imali su osjećaj kao da voze kroz kuhinju u kojoj se upravo prže uštipci.
“Iza ideš i osjećaš miris uštipaka, specifičan je to miris. Na sve je išlo auto u nedostatku nafte, sve je gutalo. Kakva je situacija, najvjerojatnije ćemo se ponovo vratiti na uštipke. To je jedino auto koje si mogao upaliti na jestivo ulje ili trafo ulje. To je bilo neponovljivo, ni mi sami nismo vjerovali da to sve tako može ići”, prisjeća se Šošo.
Upravo ta sposobnost da “trpi sve” pretvorila je golf dvojku u legendu. I danas je čest prizor na brdskim putevima, livadama i seoskim dvorištima, gdje bez problema obavlja poslove koje bi mnogi noviji automobili teško izdržali. Šošo vjeruje da je razlog za prekid njegove proizvodnje možda bio i previše očigledan.
“Ja garantiram da ima još toliko tih istih neregistriranih pored kuća. Ljudi dovlače drva, vuku sijeno, to je auto za sve. Njemačka ekonomija bi propala da ih je nastavila proizvoditi, sve bi to leglo”, kaže kroz osmijeh.
Jedno je sigurno, malo je automobila koji su ostavili takav trag kao Golf “dvojka”. A ako je suditi po goraždanskim ulicama i dvorištima, ova legenda na četiri točka još dugo neće otići u mirovinu.
