Donald Trump “mirotvorac” pokrenuo je novi rat, koji bi mogao cijelu, ionako trusnu i kompliciranu regiju Bliskog istoka (napadnuti su američki ciljevi u Kataru, Bahreinu, Kuvajtu, Jordanu i UAE) baciti u kaos, poremetiti tržište energenata (cijene nafte lete u nebo, već su iznad 75 dolara, a zlato je poraslo za 2,3 posto, na 5380 dolara, od čega će najviše koristi u prvom redu imati Vladimir Putin), a Iran, zemlja od gotovo 95 milijuna stanovnika, mogao bi potonuti u još dublju krizu i represiju ili postati neka nova Libija ili Irak. No, moguća je i katastrofa neviđenih razmjera. Wall Street Journal izvještava da zajednička američko-izraelska operacija prijeti proširenjem sukoba u jednoj od ekonomski najosjetljivijih regija svijeta.
Naime, prema izvorima iz Bijele kuće, na koje se poziva katarska agencija Al Jazeera, ovog puta SAD i Izrael pokrenuli su zračne napade na Iran s ciljem “eliminacije vojnog vodstva zemlje”, a neki navode da je pravi razlog rušenje teokratskog iranskog režima, odnosno pokušaj likvidacije vodećih političkih i vjerskih lidera Irana. Dakle, cilj nisu samo uništenje pogona za obogaćivanje urana te onemogućavanje iranskog nuklearnog programa, nego stvaranje uvjeta za promjenu vlasti.
New York Times navodi da su vođe Islamske Republike bile jedna od glavnih meta prvog vala napada na Iran. Prema izraelskim izvorima, plan je bio ubiti mnoge iranske visoke dužnosnike tijekom prvog vala napada. Prema Times of Israel, zračni napadi su posebno ciljali rezidenciju iranskog predsjednika Masouda Pezeškiana u Teheranu, sjedište obavještajne službe Korpusa islamske revolucionarne garde i aerodrom u Teheranu. Reuters pak, pozivajući se na izvor iz iranskog vodstva, kaže kako se iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, nalazi na sigurnoj lokaciji izvan Teherana, u dobro čuvanom i tajnom podzemnom skloništu. Al Jazeera napominje da se napadi provode kako bi se Iran prisilio da prihvati američke uvjete u vezi sa svojim nuklearnim programom.
Napad služi kao upozorenje iranskoj vladi da bi moglo biti i gore te da bi bilo bolje prihvatiti američke uvjete. Drugi vjerojatni cilj napada je obezglavljivanje iranske vlade – mnogi napadi usmjereni su na područja gdje SAD i Izrael sumnjaju da se nalazi iranski vođa Ali Hamenei. Podsjetimo da su krajem 2025. i početkom 2026. godine u Teheranu i nekim drugim gradovima Irana bili žestoki antirežimski prosvjedi koji su brutalno ugušeni u krvi (prema nekim informacijama doslovce su deseci tisuća prosvjednika ubijeni, a na tisuće je pozatvarano), a iz Washingtona su prosvjednicima slali podršku, pa je čak i tada Trump najavljivao vojnu pomoć pobunjenicima. No, žestina obračuna s pobunjenicima zaustavila je prosvjede, a očito se u Washingtonu nadaju da bi sadašnji napadi mogli dovesti do ponovnog razbuktavanja nezadovoljstva prema režimu te izazvati njegov pad.
No, što možemo očekivati od ovog napada? Posložimo nekoliko opcija, koje su od realnih do iracionalnih, ali nijednu ne treba potpuno odbaciti. Prvo, ako je cilj zbilja rušenje režima, onda bez kopnene akcije teško da se to može ostvariti, čak i da se ponovno potaknu pobune. Tko bi sudjelovao u toj akciji? No, koliko je moguća obnova pobune dok traju raketiranja? Tu se pojavljuje još jedno pitanje – koliko ta pobuna može imati uspjeha ako iza nje stoji Izrael. To je svakako za protivnike režima ne samo moralna dilema, nego je teško na toj postavci “animirati” mnoge protivnike režima, pogotovo u provinciji, jer je režim sve ove godine kao svoju glavnu ideološko-političku misiju propagirao uništenje Izraela te predstavljanje SAD-a kao sotone.
Naime, zloguki proroci najavljuju da bi iranski režim, koji je ionako iracionalan, mogao upotrijebiti, iako nema nuklearno oružje, tzv. prljavu bombu i njome gađati Izrael. Prljava bomba je ona koja radiološko oružje kombinira s konvencionalnim eksplozivom te može kontaminirati velika područja radioaktivnim materijalom. Ne treba ni spominjati što bi to značilo. Osim toga, pretpostavlja se da će Iran minirati Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi najmanje četvrtina, ako ne i više, svjetske trgovine naftom, čime dovodi u “nelagodan” položaj arapske izvoznice s područja Perzijskog zaljeva, a iranski saveznici Hutisti iz Jemena sigurno će pojačati svoju aktivnost i gađati tankere koji prolaze Crvenim morem.
Druga stvar je – tko može naslijediti sadašnji režim, koji se potrudio u ovih 46 godina potpuno eutanazirati i “potaracati” bilo kakvu unutarnju oporbu koja bi bila sposobna preuzeti vlast, tako da kontrolira sve pore političkog, vojnog i društvenog “života” i institucija. Šah Reza Pahlavi, koji je u izgnanstvu i na kojeg se, više u očaju nego što ga zazivaju ili on ima snage, pozivaju antirežimski prosvjednici (podsjetimo, to su uglavnom studenti u velikim urbanim sredinama, dok nije jasno kako bi reagirala konzervativna provincija), nema nikakvu logistiku da preuzme kontrolu nad državom u ovom trenutku i provede nužne reforme u svim sferama politike i društva koje bi preobrazile Iran prema nekom demokratskom kodu.
