Pedijatrijske ambulante su pod opsadom, a na Klinici za pedijatriju splitskog KBC-a stalno je hospitalizirano desetak beba s težom kliničkom slikom. Krivac je respiratorni sincicijski virus, poznatiji kao RSV, uobičajeni sezonski gost koji za najmlađe može biti iznimno opasan. Iako se gotovo svako dijete njime zarazi do druge godine života, mnogi roditelji nisu svjesni ozbiljnosti koju može izazvati, posebice jer je RSV vodeći uzrok hospitalizacije dojenčadi.
Respiratorni sincicijski virus (RSV) vrlo je čest i iznimno zarazan virus koji uzrokuje infekcije dišnog sustava. Pripada istoj obitelji kao i virus gripe, a vrhunac njegove aktivnosti obično je u hladnijim mjesecima, od kasne jeseni do ranog proljeća, s epidemijama koje se u našim krajevima najčešće javljaju od studenog do travnja. Virus se lako širi kapljičnim putem, kihanjem i kašljanjem, ali i dodirom, jer može preživjeti satima na površinama poput igračaka, kvaka ili radnih ploha. To ga čini čestim ‘stanovnikom’ vrtića, škola i domova s više članova.
Kod starije djece i odraslih, infekcija RSV-om najčešće prolazi s blagim simptomima koji nalikuju običnoj prehladi, kao što su curenje nosa, suhi kašalj ili blago povišena temperatura. Međutim, za dojenčad, malu djecu i osobe s oslabljenim imunitetom, RSV može uzrokovati teške bolesti donjih dišnih putova, poput bronhiolitisa (upale malih dišnih ogranaka u plućima) i upale pluća.
Ključno je prepoznati trenutak kada se simptomi pogoršavaju, osobito kod beba mlađih od šest mjeseci. Dok početni znakovi mogu biti tek začepljen nos i kašljucanje, infekcija se u roku od dan ili dva može naglo pogoršati. Simptomi na koje roditelji moraju odmah reagirati uključuju otežano i ubrzano disanje. Dijete može izgledati kao da se bori za zrak, diše plitko i brzo, a primjetno je i uvlačenje kože i mišića prsnog koša ili vrata pri svakom udahu.
Drugi alarmantan znak je promjena boje kože. Blijeda ili plavkasta boja oko usana i na vrhovima prstiju (cijanoza) ukazuje na nedostatak kisika i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Također, roditelji trebaju obratiti pažnju na ponašanje djeteta. Iznenadna razdražljivost, letargija, neuobičajena pospanost ili odbijanje hrane i tekućine mogu biti znakovi teže bolesti i dehidracije. Kod nekih beba može se čuti i karakteristično piskanje ili zviždanje pri izdisaju, što je posljedica suženja dišnih putova.
Iako se svako dijete može zaraziti, neke su skupine pod znatno većim rizikom od razvoja teškog oblika bolesti. Na prvom su mjestu nedonoščad, koja zbog nerazvijenih pluća i manjka majčinih protutijela nemaju dovoljno snage boriti se s infekcijom. Ugrožena su i dojenčad mlađa od tri mjeseca, djeca s prirođenim srčanim manama ili kroničnim plućnim bolestima te djeca s oslabljenim imunosnim sustavom. Rizik je veći i za bebe koje imaju stariju braću ili sestre koji pohađaju vrtić ili školu te tako mogu unijeti virus u kuću.
Ipak, važno je naglasiti da se većina hospitalizacija zbog RSV-a događa kod prethodno zdrave, terminski rođene djece. To znači da nijedno dojenče nije u potpunosti sigurno, zbog čega je oprez nužan kod sve djece u prvoj godini života.
Budući da je RSV virus, antibiotici u liječenju ne pomažu. Terapija je isključivo potporna i usmjerena na ublažavanje simptoma. Kod blažih slučajeva koji se liječe kod kuće, najvažnije je osigurati prohodnost dišnih putova redovitim čišćenjem nosa fiziološkom otopinom i aspiratorom. Preporučuje se i održavanje vlažnosti zraka u prostoriji te osiguravanje dovoljnog unosa tekućine kako bi se spriječila dehidracija.
U težim slučajevima, kada dijete ima problema s disanjem ili ne unosi dovoljno tekućine, potrebna je hospitalizacija. U bolnici se djeci daje kisik kako bi se olakšalo disanje, a tekućina se nadoknađuje intravenozno. U najtežim situacijama, mali pacijenti zahtijevaju i pomoć respiratora. Oporavak obično traje jedan do dva tjedna, no kašalj i osjetljivost dišnih putova mogu potrajati i nekoliko tjedana nakon što akutna faza bolesti prođe.
Prevencija je zato od iznimne važnosti. Redovito pranje ruku, dezinfekcija površina i igračaka te izbjegavanje kontakta s bolesnim osobama i velikih gužvi tijekom sezone virusa mogu smanjiti rizik od zaraze. Posljednjih godina razvijene su i nove metode zaštite, poput cijepljenja trudnica i primjene dugodjelujućih monoklonskih protutijela poput nirsevimaba, koja se daju dojenčadi kao pasivna imunizacija i pružaju zaštitu tijekom cijele sezone. O ovim novim opcijama zaštite, o kojima sve više govore i hrvatski stručnjaci, više se može saznati na stranicama poput www.rsvprotection.com.
