Čini se da su Sjedinjene Države spremne napasti Iran u roku od nekoliko dana. Iako su potencijalne mete uglavnom predvidljive, ishod je neizvjestan. Stoga se nameće pitanje koji su mogući ishodi ako se s Teheranom ne postigne dogovor u posljednji tren i predsjednik Donald Trump odluči narediti napad, piše BBC, prenosi Index.hr.
- Ciljani udari i tranzicija u demokraciju
Američke zračne i pomorske snage izvode ograničene, precizne udare na vojne baze Iranske revolucionarne garde (IRGC) i paravojnih jedinica Basij, kao i na lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih projektila te na postrojenja iranskog nuklearnog programa.
Već oslabljeni režim se ruši i s vremenom dolazi do tranzicije u istinsku demokraciju, što Iranu omogućuje da se ponovno pridruži ostatku svijeta. Ovo je vrlo optimističan scenarij. Zapadne vojne intervencije u Iraku i Libiji nisu dovele do glatke tranzicije u demokraciju.
Iako su u oba slučaja okončane brutalne diktature, uslijedile su godine kaosa i krvoprolića. Sirija, koja je 2024. godine provela vlastitu revoluciju i svrgnula predsjednika Bashara Al-Assada bez zapadne vojne potpore, dosad je prošla bolje.
- Režim opstaje, ali mijenja politiku
Ovaj scenarij bi se mogao nazvati “venezuelskim modelom”, u kojem brza i snažna američka akcija ostavlja režim netaknutim, ali ga prisiljava na ublažavanje politike.
U slučaju Irana, to bi značilo da Islamska Republika opstaje, što ne bi zadovoljilo velik broj Iranaca, ali je primorana smanjiti potporu nasilnim paravojskama diljem Bliskog istoka, obustaviti ili ograničiti svoje nuklearne i balističke raketne programe te ublažiti represiju nad prosvjednicima.
Ipak, i ovo je jedan od manje vjerojatnih ishoda. Vodstvo Islamske Republike već 47 godina prkosi promjenama i čini se da ni sada nije sposobno za zaokret.
- Pad režima i uspostava vojne vlasti
Mnogi smatraju da je ovo najvjerojatniji mogući ishod. Iako je režim očito nepopularan i svaki novi val prosvjeda ga dodatno slabi, i dalje postoji ogromna i sveprisutna sigurnosna “duboka država” koja ima vlastiti interes u očuvanju statusa quo.
Glavni razlozi zbog kojih prosvjedi dosad nisu uspjeli srušiti režim su nedostatak značajnijih prebjega na stranu prosvjednika te spremnost vlasti da upotrijebi neograničenu silu i brutalnost kako bi se održala na vlasti.
U kaosu koji bi uslijedio nakon američkih napada, zamislivo je da Iranom na kraju zavlada čvrsta vojna vlada sastavljena uglavnom od pripadnika IRGC-a.
- Iranski protunapad na američke snage i susjede
Iran je obećao uzvratiti na svaki američki napad, poručivši da mu je “prst na okidaču”. Iran se očito ne može mjeriti sa snagom američke mornarice i zrakoplovstva, ali bi mogao uzvratiti svojim arsenalom balističkih projektila i dronova, od kojih su mnogi skriveni u špiljama, pod zemljom ili na udaljenim planinskim obroncima. Američke baze i postrojenja razmješteni su duž arapske strane Zaljeva, posebno u Bahreinu i Kataru.
No, Iran bi, ako to odluči, mogao napasti i ključnu infrastrukturu bilo koje zemlje koju smatra suučesnikom u američkom napadu, poput Jordana.
Razoran napad projektilima i dronovima na petrokemijska postrojenja Saudi Aramca 2019. godine, koji se pripisuje proiranskoj paravojsci u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske projektile. Iranski arapski susjedi u Zaljevu, svi redom američki saveznici, razumljivo su iznimno nervozni zbog mogućnosti da se bilo kakva američka vojna akcija na kraju prelije na njih.
- Miniranje Hormuškog tjesnaca
Ovo je dugogodišnja prijetnja globalnom pomorskom prometu i opskrbi naftom, još od iransko-iračkog rata 1980.-1988., kada je Iran doista minirao plovne putove, a u njihovom čišćenju pomogli su minolovci britanske ratne mornarice.
Uski Hormuški tjesnac između Irana i Omana ključna je točka. Kroz njega godišnje prolazi oko 20% svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) te između 20 i 25% nafte i naftnih derivata. Iran je uvježbavao brzo postavljanje morskih mina. Ako bi to učinio, to bi neizbježno utjecalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte.
- Potapanje američkog ratnog broda
Jedan kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zaljevu rekao je za BBC da je jedna od iranskih prijetnji koje ga najviše brinu “napad rojem”. To je situacija u kojoj Iran lansira toliko dronova s eksplozivom i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da ih ni impresivna obrana američke mornarice ne može sve na vrijeme eliminirati.
Mornarica IRGC-a odavno je zamijenila konvencionalnu iransku mornaricu u Zaljevu. Iranske pomorske posade usredotočile su velik dio svoje obuke na nekonvencionalno ili “asimetrično” ratovanje, tražeći načine kako nadvladati ili zaobići tehničke prednosti koje ima njihov glavni protivnik, Peta flota američke mornarice.
Potapanje američkog ratnog broda, uz moguće zarobljavanje preživjelih članova posade, predstavljalo bi golemo poniženje za SAD. Iako se ovaj scenarij smatra malo vjerojatnim, razarač USS Cole, vrijedan milijardu dolara, 2000. godine u luci Aden onesposobljen je samoubilačkim napadom Al-Qaide, pri čemu je poginulo 17 američkih mornara. Prije toga, 1987. godine, irački pilot je greškom ispalio dva projektila Exocet na američki ratni brod USS Stark, ubivši 37 mornara.
- Pad režima i potpuni kaos
Ovo je vrlo stvarna opasnost i jedna od glavnih briga susjednih zemalja poput Katara i Saudijske Arabije. Osim mogućnosti građanskog rata, kakav su iskusile Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da se u općem kaosu etničke napetosti preliju u oružani sukob, dok Kurdi, Baluči i druge manjine nastoje zaštititi vlastiti narod usred vakuuma moći.
Velik dio Bliskog istoka zasigurno bi bio sretan da vidi kraj Islamske Republike, a nitko više od Izraela, koji je već zadao teške udarce iranskim saveznicima diljem regije i koji strahuje od egzistencijalne prijetnje sumnjivog iranskog nuklearnog programa. Ali nitko ne želi da najveća bliskoistočna nacija po broju stanovnika – oko 93 milijuna – potone u kaos, što bi izazvalo ogromnu humanitarnu i izbjegličku krizu.
Najveća opasnost sada leži u tome da predsjednik Trump, nakon što je okupio moćne snage blizu iranskih granica, odluči da mora djelovati kako ne bi “izgubio obraz” te tako započne rat bez jasnog cilja i s nepredvidivim, potencijalno štetnim posljedicama.
