Vjerovali ili ne – bračni par Marić je živ pokopan. Sagradili su grobnicu i pozvali 200 gostiju na večeru zadušnicu. A onda su tu večeru zadušnicu u Pojezni kod Derwenta pretvorili u jednu veliku proslavu.
Prošlo je puno vremena, smrt ne dolazi, ali kažu da su spremni. Prestigli su je.
“Svi budite veseli, rekao sam, morate jesti, morate piti, zabavljamo se kao da je sprovod, mislite, ali nije. Nemojte o tome razmišljati”, kaže Dragan, prenosi ATV.
Marići kažu da ne razmišljaju o smrti, već se za nju pripremaju. Najvažnije im je da je grobnica kvalitetna. A grobnica je na seoskom groblju – samo 50 metara od njihove kuće.
Kad se Dragan i Dragica ujutro probude, prvo što vide iz obiteljske kuće je ova obiteljska grobnica. Kažu da uopće nije jezivo, nije čak ni neobično, na neki način se čak i navikavaju na svoj vječni dom.
I tamo su, kako kažu Marići, kvalitetno izgradili vječnu kuću. Važno im je da traje i da, ne daj Bože, sve bude spremno.
“To je normalan osjećaj. Neki joj kažu možeš, ja ne bih. Ne znam, meni je to sasvim normalno”, kaže nam Dragica.
“Budući da nemamo nikoga, nemamo djece, nemamo ništa, pa sam zato to i učinila. Jer to sam učinila, to sam uvijek zamišljala kad umrem, da mi ne bi ušla prljavština ili blato u oči”, kaže Dragica.
Možda su slavili svoju smrt, ali Dragica i Dragan svaki dan slave i život. Prije svega, svoju ljubav.
„Ženo moja, koliko te volim. Koliko me voliš, reci mi? Puno, puno – dobro je, hvala ti na ljubavi. Ti si sve što imam u životu – imam samo tebe.“
Marić je u braku 25 godina. Dragica je Dragičina treća supruga. Prve dvije bile su Mađarica i Poljakinja. Nećete vjerovati, ali fotografije triju žena, kao triju najboljih prijateljica, i danas su na zidovima dnevnog boravka, ali i na naslovnici knjige „Moj život“ koju je napisao Dragan. I Dragici to uopće ne smeta. Kaže, bilo kako bilo – ona je definitivno posljednja.
