U Hrvatskoj je teško pronaći osobu koja barem jednom nije čula ili doživjela priču o majstoru koji se naprasno prestao javljati, poslu koji nikada nije dovršen ili radovima koji su se morali popravljati gotovo odmah nakon “završetka”. Zbog toga mnogi u gradnju, adaptaciju ili veće uređenje doma danas rijetko ulaze bez zadrške i nelagode, često s grčem u želucu i strahom da će se ono što bi trebalo biti novi početak pretvoriti u dugotrajan problem, piše Jutarnji list.
Upravo takav osjećaj dijele i brojni građani koji su se javili u Facebook grupu Majstori, gdje je prije par dana objavljen popis s više od 300 majstora i tvrtki koje su, prema tvrdnjama administratora i oštećenih, diljem Hrvatske varali klijente, uzimali novac bez izvršenih radova ili ostavljali za sobom ozbiljne tehničke propuste. Kako navode administratori, baza je konsolidirana, a imena su povezana s obrtima ili tvrtkama ondje gdje su podaci bili dostupni, pa se, unatoč velikom broju novih dojava, popis nije nekontrolirano povećavao.
Opisi prijavljenih slučajeva dovoljno su detaljni da se iz njih može iščitati ponavljajući obrazac, a ono što posebno upada u oči jest činjenica da se isti problemi pojavljuju bez obzira na lokaciju – ima ih od Zagreba i okolice, preko Splita, Solina i Kaštela, do Rijeke, Opatije, Zadra, Osijeka, Vukovara, ali i manjih mjesta u Istri, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori i na otocima.
Iz Zagreba i okolice građani navode primjere elektroinstalacija koje su, prema njihovim tvrdnjama, izvedene nestručno i potencijalno opasno, adaptacija stanova koje su morale biti rađene ispočetka te krovova koji su počeli prokišnjavati već nakon nekoliko mjeseci. S juga zemlje stižu prijave o “ključ u ruke” adaptacijama koje su završile nedovršenim radovima, razvaljenim prostorima i agresivnom komunikacijom, dok se iz Dalmacije, uključujući Makarsku, Pag i područje Dalmatinske zagore, spominju krovovi koji propuštaju, radovi plaćeni unaprijed i potpuni prekid kontakta.
Na Kvarneru i u Istri građani opisuju loše izvedene fasade, keramiku i vodoinstalacije, zbog kojih su morali angažirati druge izvođače i dodatno platiti sanacije u iznosima koji se, prema njihovim navodima, penju i na desetke tisuća eura. Iz Slavonije i istočne Hrvatske dolaze prijave o neisporučenoj PVC stolariji, akontacijama koje nisu vraćene te o radnicima koji nisu isplaćeni za odrađeni posao.
Posebno se ističu i prekogranični slučajevi, najčešće povezani s Bosnom i Hercegovinom, u kojima su građani iz Hrvatske uplaćivali avanse za stolariju ili građevinske radove, nakon čega bi komunikacija prestala ili bi povrat novca postao gotovo nemoguć.
U komentarima ispod objave javio se velik broj ljudi koji tvrde da su na popisu prepoznali “svog” majstora. Jedna korisnica opisala je kako s izvođačem nije uplatila avans, no dogovori su se mjesecima razvlačili, uz stalna obećanja i odgode, da bi se komunikacija u potpunosti prekinula – sve dok ga nije nazvala s drugog broja, kada se odmah javio i ponudio početak radova “već sutra”.
Jedna je pak Zagrepčanka opisala agoniju koju je proživjela prilikom radova: “Ta se šteta uopće ne može opisati. Sve je bilo plaćeno, a nakon što smo ga istjerali iz kuće, doveli smo drugu ekipu kojoj smo normalno opet platili. Kupaonicu samo radili tri puta jer ni oni koji su drugi puta radili nisu znali. Uglavnom, taj mali slobodno i danas hoda ulicama Zagreba gdje ga viđam po gradilištima, a prijava protiv njega je već davno podnesena. Naše novce nikada nećemo vratiti jer naša država ima objašnjenje da nas nije prevario jer je odradio radove – to što nas je skoro ubio da sad ne ulazim u to kako je postavio plinske cijevi i struju, kako je sagradio pregradne zidove i nadvoje vrata je druga priča… Uglavnom nikome ništa…”
Reakcije su se nizale jedna za drugom, često vrlo kratke, ali emocionalno snažne.
“Fantastično! Svi na jednom mjestu! Sramotno je da ih ima ovoliko! Ali dobra “reklama” za sve njih.”
“Veća lista prevaranata nego stvarnih i poštenih radnika”, bio je zaključak s kojim su se mnogi složili.
Među stotinama komentara pojavila se i ideja koja se ponavljala više puta – potreba za nekakvim sustavnim rješenjem. Jedan korisnik stoga je napisao:
“Ovo je super ideja za aplikaciju napraviti, da se može odraditi provjera kod dogovaranja posla”, na što su se nadovezali i drugi sličnim prijedlozima, uz poruke da bi takav alat mnogima uštedio vrijeme, novac i živce.
Brojni su dodatno navodili “svoje” majstore s kojima su imali negativna iskustva i raspitivali se kako da ih uvrste na popis.
Istodobno, dio sudionika rasprave upozoravao je da ovakvi popisi, osobito kada se temelje na anonimnim prijavama, nose i rizik zlouporabe. Uz to, pojavili su se i komentari koji podsjećaju da postoje i nepošteni investitori. “Bilo bi dobro isto tako javno objaviti kupce neplatiše i muljatore koji ne plate uredno i profesionalno izvršene poslove”, stoji u jednom od njih, uz poruku da problem nepovjerenja ima dvije strane.
Ipak, prevladavajući ton rasprave bio je sve samo ne ravnodušan. Kroz stotine komentara provlači se osjećaj umora, ljutnje i rezignacije, ali i svojevrsne solidarnosti među onima koji su prošli slična iskustva. S obzirom na to da se stan ili kuća često uređuju jednom ili dvaput u životu, pogrešan izbor izvođača može značiti značajan financijski gubitak – zato je preporuka u dogovore s majstorima danas ući opreznije nego ikad.
