Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u Bosni i Hercegovini je u konstantnom porastu i za mjesec srpanj iznosila je 1.601 marku. Ipak, u poređenju sa susjednim zemljama, ona je značajno manja, gotovo upola manja od one u Sloveniji. Sindikati upozoravaju da bi prosječna plaća morala biti najmanje 2.000 maraka ako se želi zaustaviti masovno iseljavanje, naročito mladih, koji zbog niskih primanja u Bosni i Hercegovini spas traže u zemljama Europske unije, piše BHRT.
Prosječna plaća u BiH prošle godine u srpnju iznosila je 1.388 KM, dok je u srpnju ove godine dostigla 1.601 KM, što predstavlja povećanje od 213 KM. Na rast prosječne plaće uticao je i rast minimalnih plaća u entitetima – u Republici Srpskoj one sada iznose 900 KM, a u Federaciji BiH 1.000 KM. Ipak, i sa ovim povećanjima, BiH i dalje ima najniže minimalce u regionu.
Minimalac u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, a u Sloveniji čak 1.760 KM.
Razlike su još izraženije kada se usporede prosječne plaće u Bosni i Hercegovini one iznose 1.601 KM, dok je u Srbiji 1.821 KM, Crnoj Gori 1.985 KM, Hrvatskoj 2.810 KM, a u Sloveniji čak 3.114 KM.
Dodatni problem, upozoravaju sindikati, jeste to što prosječna plaća od oko 1.600 maraka ne odražava realno stanje, jer dvije trećine radnika u zemlji zarađuje manje od tog iznosa.
Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS
„Plaću od 1.555 maraka i više prima tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj. Dvije trećine radnika tu plaću ne može ni da sanja.“
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka korpa za mjesec rujan 2025. godine iznosila je 3.431,60 KM, što znači da četveročlana obitelj sa jednom prosječnom plaćom ne može podmiriti ni polovinu osnovnih troškova života. Građani smatraju da plaće moraju rasti i da bi prosječna plaća morala iznositi barem 2.000 maraka.
Iako je svima jasno da su povećanja plaća neophodna, stručnjaci upozoravaju da bez gospodarskog rasta nema ni većih zarada.
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar
„Mi to, nažalost, nikada nećemo stići. Nemamo gospodarskog rasta, nemamo ozbiljna investiciona i strateška ulaganja u razvoj gospodarstva. Kod nas je važnije zadužiti se i napraviti koji kilometar autoceste, nego pomoći realnom sektoru.“
Zaključak je jasan da bi se u Bosni i Hercegovini preživio mjesec sa prosječnom plaćom, koja je za većinu građana nedostižna, treba biti pravi čarobnjak. Oni koji to nisu svoj spas traže daleko odavde.
