Kemal Silajđija proveo je 12 godina radeći na državnoj carini, ali je shvatio da život u gradu nije za njega. Dugo sanjani bijeg od stresa i buke doveo ga je u Kruščićke planine, na 1260 metara nadmorske visine, gdje je stvorio život u miru i skladu s prirodom.
“Ja nisam pobjegao od ljudi, ja sam pobjegao od buke i stresa”, kaže Kemo, čiji dani sada prolaze u berbi šumskih plodova, pravljenju sirupa i čajeva, te radu s domaćim životinjama. Njegove kokoške svakodnevno nose 10 do 15 jaja, a šumski plodovi omogućavaju mu izradu proizvoda poznatih po zdravstvenim svojstvima, poput sirupa od šišarke jele, meda od maslačka, domaćeg pekmeza od šljiva i sirupa od zove.
Tijekom vrganjske sezone, njegova šuma postaje okupljalište ljudi koji dolaze uživati u prirodi i učiti o plodovima šume, dok izvan berbe Kemo radi dnevnice za privatnike koji izvoze drvo. Zimi se vraća u svoje selo kod Novog Travnika, gdje izrađuje poljoprivredne alatke poput vila i grabulja, spajajući ljubav prema prirodi s korisnim zanatom.
Kemal uživa u slobodi života u šumi, bez straha i svakodnevnog stresa: “Mene ovdje nije strah, strah me je u gradu. Nikad se ne zaključavam, ključ samo tako stoji u bravi.”
Više pogledajte u priči Srećka Stipovića.
