Komemoracija povodom smrti predstojnika Klinike za urologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar prim. doc. dr. sc. Davora Tomića održana je u ponedjeljak na mostarskom Medicinskom fakultetu.
U nazočnosti njegove obitelji i brojnih kolega, okupljenima se najprije obratio v.d. zamjenik predstojnika Klinike za urologiju prim. dr. sc. Manuel Tipurić, koji je iz životopisa dr. Tomića istaknuo kako je njegov profesionalni put započeo u Sarajevu, gdje je 1988. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu pa sve do funkcije predstojnika Klinike za urologiju koju je obnašao u trenutku iznenadne smrti, priopćeno je iz SKB Mostar.
“Tijekom života obnašao je brojne funkcije, stalno se usavršavao iz područja urologije te bio šef kakav se samo može poželjeti. Bio si čovjek od riječi i na tu pouzdanost čovjek se uvijek mogao osloniti”, istaknuo je dr. Tipurić.
Dodao je kako je njegov odlazak tragičan gubitak za sve koji su ga poznavali.
Dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Ivan Ćavar u svom se obraćanju osvrnuo se na ljudsku veličinu koja je krasila dr. Tomića.
“Naš Davor bio je prije svega dobar čovjek, ali i dobar i izuzetan liječnik”, rekao je, naglasivši njegovu samozatajnost, ali milosrdno srce kojim je pristupao svakom suradniku i pacijentu.
Ravnatelj SKB Mostar prof. dr. sc. Ante Kvesić u svom je govoru također naglasio koliko je dr. Tomić bio izniman stručnjak i čovjek.
“Izgubili smo čovjeka, stručnjaka par excellence, čija je empatija prema pacijentima bila beskrajna. Dvadeset godina zajedno smo organizirali simpozij iz dječje kirurgije i urologije. Njegova jednostavnost i lakoća komunikacije, a pritom i profesionalnost, uvijek su bili dobra podloga za suradnju s njim, kako meni, tako i svima koji su ga poznavali”, kazao je Kvesić.
Na emotivnom oproštaju Kvesić je uputio riječi utjehe i snage obitelji preminulog, naglašavajući njegovu ljubav i neizbrisiv trag koji je ostavio iza sebe.
Tijekom komemoracije, u prepunom amfiteatru Medicinskog fakulteta u Mostaru, klapa Trebižat izvela je dvije skladbe „Trag u beskraju“ i „Otišo je otac moj polako“, koje su izmamile suze na lica svih prisutnih koji su došli odati počast prijatelju, kolegi, ali nadasve dobrom čovjeku.
