Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gotovo panično već mjesecima pokušava doći do predsjednika Amerike Donalda Trumpa. Nakon svibanjskog fijaska na Floridi, odakle se, ne vidjevši Trumpa, pod još uvijek misterioznim okolnostima naglo vratio u Srbiju zbog „bolova u prsima“, nastavljena je diplomatska akcija koja bi se mogla nazvati i „želim susret s Trumpom“, piše Deutsche Welle.
Čelnici vlasti u međuvremenu uporno govore o nekakvom strateškom dijalogu s Amerikom i vraćanju odnosa dviju zemalja na „nekadašnju razinu“. U tom je kontekstu početkom kolovoza održan i sastanak ministra vanjskih poslova Srbije Marka Đurića s američkim državnim tajnikom Marcom Rubiom, koji američka strana praktički nije ni komentirala, ali je srpski ministar svejedno taj susret ocijenio kao „povijesni“.
Željama predsjednika Srbije pridružio se i sada već bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji također želi susret s Trumpom, a svoju je smjenu opisao kao „pokušaj da ga se spriječi razgovarati s Trumpom“. Dodik smatra da ga miniraju takozvani „Bidenovci“ i da bi sve bilo drukčije kada bi on Trumpa upoznao sa svim detaljima.
Na temelju nekih prethodnih postupaka, može se pretpostaviti da bi se Vučić i Dodik u Americi pokušali predstaviti kao nekakvi „konzervativni MAGA Europljani“, koje, kao i Trumpa, maltretiraju ljevičarske, globalističke i liberalne snage.
Vanjsko-politički komentator Boško Jakšić za DW kaže da Aleksandar Vučić toliko dramatično želi susret s Trumpom jer ga prije svega vidi kao zaštitnika autokracije: „Europska unija, bez obzira na ponekad kalkulantski pristup Njemačke i Francuske, ipak inzistira na nekim vrijednostima liberalne demokracije. Nakon ruskog i kineskog predsjednika, Vučić Trumpa također vidi kao nekog ideološkog saveznika, pa otuda i ovaj Vučićev odmak od Europe. Ali i tu postoji kvaka, jer je Trump pragmatičan i poslovno orijentiran, njega ideološke bliskosti malo zanimaju. A na tom poslovnom polju Srbija praktički nema što ponuditi“, ističe Jakšić.
Milorad Dodik koristi istu matricu kao i Vučić, nastavlja naš sugovornik, i dodaje da „oni vide Trumpa kao nekog spasitelja.” Ali tu će uslijediti razočaranje nakon parola ’Trumpe, Srbine’. Kada pogledamo da je Srbija dobila vrlo visoke carine od 35 posto, koje su posljedica srpske bliskosti s Kinom, jasno je da postoji jako mali manevarski prostor da se tu nešto bitnije promijeni“, naglašava Boško Jakšić.
Ništa se ne može popraviti ili promijeniti samo time što će Vučić i Dodik sresti Trumpa, ocjenjuje za DW povjesničar i bivši veleposlanik u Washingtonu Milan St. Protić: „Oni bi se htjeli vidjeti s njim jer tako podižu neku svoju važnost, i pomalo infantilno vjeruju da se takvim susretima s najmoćnijim ljudima na svijetu nešto postiže. Amerika ima daleko važnijih poslova u svijetu i sve ovo je u najmanju ruku izraz jednog političkog amaterizma“, ocjenjuje Protić.
Ako bi se hipotetski takav susret i dogodio, Milan St. Protić kaže da je „zaista teško reći što su oni zamislili da kažu Trumpu, ali što se tiče Vučića imamo primjer kako se ponašao tijekom svog prvog susreta u Bijeloj kući s istim ovim predsjednikom Amerike. Nije se usudio čak ni pristojnu stolicu zatražiti, nego je sjedio na hoklici i djelovao kao izgubljen u svemiru. Mislim da bi nas samo dodatno osramotili, jer su svojim dosadašnjim radom pokazali da nisu dostojni funkcije na kojoj se nalaze“, smatra Protić.
Kao dio tih napora bilježi se i sve značajnije okretanje Izraelu u pokušaju dobivanja snažnije američke potpore. Aleksandar Vučić gotovo se hvalio kako je Srbija sada jedina europska zemlja koja oružjem opskrbljuje Izrael, a nedavno je obznanjen i značajan vojni ugovor o kupnji oružja od Izraela u vrijednosti od 1,64 milijarde dolara. Početkom srpnja ove godine u trodnevni posjet Izraelu otišla je i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, koja je navela da je to početak intenzivnije političke i gospodarske suradnje dviju zemalja.
Pretpostavka vlasti u Beogradu vjerojatno je sljedeća: Trump beskompromisno podupire Izrael, pa ćemo tako okolnim putem doći do američke naklonosti. Oba sugovornika u tom smislu ponovno skreću pozornost na prvi susret Vučića i Trumpa, koji je trebao biti posvećen Kosovu, ali na kojem je glavna tema na kraju bio Izrael – treća strana koja s tim nema nikakve veze.
Boško Jakšić primjećuje da je to pokušaj dopiranja do Trumpa kroz sporedna vrata, ali, kaže, to može ozbiljno koštati Srbiju: „Vučićeva samohvala kako je Srbija jedina zemlja koja prodaje oružje Izraelu, u trenutku kada se u Gazi događa ono što mnogi već nazivaju genocidom, prijeti da Srbija bude prozvana kao suučesnik u tome. To je preskupa cijena da bi se približilo Trumpu, a mogu i zamisliti koliko je izraelskim vlastima uopće stalo lobirati za Vučića u Washingtonu“, napominje Jakšić za DW.
Europa stidljivo, ali sve glasnije počinje kritizirati represiju u Srbiji i to je sasvim sigurno razlog zašto se srpske vlasti sve više okreću Americi. Pripadnici režima više se i ne libe oštro odgovarati europskim dužnosnicima, što bi mogao biti znak da Europu više ne smatraju ozbiljnim političkim akterom i da misle kako će se na kraju režim održati uz pomoć Trumpa i Amerike koji imaju posljednju riječ.
Milan St. Protić smatra „da je to jedan kratkovidan pogled na svijet, jer niti je Europa otpisana niti je Amerika toliko moćna. Europa je naše okruženje i za nas presudan faktor. Trump će završiti svoj mandat, brzo će se ta politika vratiti u normalu, a Europa će ostati tu gdje jest. I Vučić i Dodik protivnici su demokracije i zato traže sugovornike tamo gdje misle da ima temelja za dogovor neovisno o demokratskim institucijama“, upozorava bivši srpski veleposlanik u Americi.
Takvo sve uočljivije ignoriranje Europe, koje Vučić pokazuje, „opasno je i strateški vrlo pogrešno. Ne samo zbog geografije, nego je u sadašnjem rasporedu svjetskih odnosa ne samo politička i gospodarska, nego i moralna dužnost biti na strani Europe umjesto na strani Amerike, Rusije ili Kine. Vučić tu ima samo jednu kalkulaciju, a to je opstanak na vlasti i da nitko ne osuđuje represiju u Srbiji. Tako da je to jedna vrlo opasna tendencija zbog koje Srbija već plaća, a vjerojatno će i dalje plaćati visoku cijenu“, zaključuje Jakšić za DW.
