Pod svjetlima reflektora, po pljusku koji je uporno i sve jače natapao zemlju, pred ljudima skamenjenim od bola, a koji su nepomično stajali oko grobnice, nešto poslije 16 sati položen je najprije kovčeg Mirka, potom bijeli sanduci braće Jovana i Vukana.
Glasovi bližnjih iznureni, od bola stegnuti, zaparali su nakratko tišinu, da dostojno isprate žrtve bezumnog čina na Cetinju.
Suton je označio osmi sat tuge i bola, u kojem je danas čitav grad bio ujedinjen. Poslije trećeg, najtežeg pokopa, ljudi su se razišli. Tek se treba suočiti, tek treba pojmiti besmisleno, ničim izazvano zlo koje je sijalo smrt po gradu gdje su riječi čast, brat i djeca svetinja.
Danas su sahranjeni najprije Jošo Otašević (56), potom Dragana Drašković (53), a na kraju Mirko Vuletić (45) i djeca Jovan (14) i Vukan (9).
Nevjerojatna je suosjećajnost koju su pokazali Cetinjani. Ujedinjeni u bolu, bez pogovora, stajali su u dugim redovima. Kiša je počela tek popodne, jaka i hladna, vjetar je šibao. Niko se nije pomakao.
Nisam ničiji rod. Nikog nemam na Cetinju, ali jedna žena mi je prišla. Htjela je samo da mi ustupi mjesto pod kišobranom.
“Ne, ne možete tako”, govorila je kada sam rekao da imam kabanicu.
“Baš je mnogo ljudi došlo”, rekao sam joj. “Jeste… svi se ovdje poznajemo. Ako ne osovno, onda preko prijatelja, rođaka. Ovo je velika tragedija”, pričala je. Izvinula se, rekla je da je vrijeme da uzme cvijeće.
Ta najbolnija sahrana počela je u 16 sati. Baš tada posljednji građani odali su poštu žrtvama i sućut ožalošćenima.
Izlazili su iz kapele stegnutih usana, crvenih očiju, gušili su se u jecaju koji su, ipak, iz poštovanja, zadržavali za sebe.
“Molim te, sine, izvini. Isključi mi telefon, samo da mi ne zvoni u ovoj situaciji”, govorio je jedan čovjek blago me grleći.
Imao sam osjećaj da su ovdje svi jedna obitelj. Svi koji su došli na ovaj ispraćaj tu su bili jedni za druge. Tako se živi na Cetinju, u gradu gdje ljudi još nisu otuđeni, kao u velikim gradovima.
Čast, poštenje, bratstvo ovdje su vrijednosti koje nisu zaboravljene. Šok je time u ovakvoj situaciji još veći, a bol jedne obitelji bol je svih ovih ljudi, cijelog grada, prenosi Telegraf.
Aco Martinović, podsjetimo, prvog dana ove godine, počinio je stravičan zločin, ubivši 12 osoba, a ranivši četiri, nakon čega je izvršio samoubojstvo,
