Naplata usluga Hrvatske gorske službe spašavanja česta je tema, pogotovo u turističkoj sezoni. Iako to u Hrvatskoj nije zakonski regulirano, a naši su gorski spasioci volonteri, sve je izglednije da bi se i kod nas mogla uvesti neka vrsta naknade za trošenje resursa civilne zaštite.

Uzor bi mogao biti model gorske službe spašavanja zapadne Austrije, gdje se, kao i kod nas, GSS financira javnim novcem i donacijama, ali u znatnom iznosu i naplatom od samih korisnika.

Gebhard Barbisch, predsjednik zemaljske komisije ICAR-a, krovne organizacije svih spasilačkih službi svijeta, koja okuplja više od 140 članica iz 80 zemalja, oduševljen je hrvatskim kolegama. A našim je spasiocima uzor baš GSS zapadne Austrije, kojeg vodi Barbisch. Njihova helikopterska služba, primjerice, u cijelosti je integrirana u spasilačku jer se pokazalo da je u suprotnom helikopter, samo skup taxi. A to je naša tiha patnja.

– Imamo zapravo sve uvezano osim helikoptera koji polako nam bježe sa vojskom koja izlazi iz tog procesa i sada su nam helikopteri zapravo komponenta koja nam najviše nedostaje. To je skupo, ali je nezaobilazno, to je 21. stoljeće, spašavanje bez helikoptera traje noću po 10 sati, to više nije priča, rekao je Srđan Vrsalović iz splitkskog HGSS-a.

Pitanje naplate spašavanja kod Barbischa je također izvrsno riješeno. Propisano je zakonom, ali ne naplaćuju cijeli trošak već simboličnih 500 eura po satu spašavanja. Sav novac ide u održavanje službe, spasioci su i dalje dobrovoljci. Trošak helikoptera dodatno se plaća, po minuti.

– Mi naplatimo svima. Ne raspravljamo je li spašavanje bilo potrebno znog nečijeg glupog ponašanja u planini ili je riječ o nezgodi koja se svakome može dogoditi. Svi moraju platiti propisani iznos, nije malo, a nije ni puno, to je simboličan iznos koji je otprilike pola stvarnog troška, pojasnio je Barbisch.

– Trebamo poraditi dosta na tome, i u javnosti i u planinarskim društvima, naravno na zakonodavstvu, jer oni ne naplaćuju cijelu svotu, ali svejedno, kada bi mi imali sa osiguranjima to dobro pokriveno, mislim da ne bi bio problem i da bi bili svi zadovoljni, ne bi bilo upita ono zašto vi besplatno spašavate nekog Čeha u japankama iako, naravno, to je neumjesno pitanje, ustvrdio je alpinist Stipe Božić.

Ovo su snimke dvaju svjetskih kongresa ICAR-a kojima je domaćin bila baš Hrvatska, na Biokovu i Braču. Ni po čemu naši spasioci, kad je sposobnost u pitanju, ne zaostaju za svjetskima, vrijeme je da se ta spretnost pošteno i naplati.

Naplata usluga Hrvatske gorske službe spašavanja česta je tema, pogotovo u turističkoj sezoni. Iako to u Hrvatskoj nije zakonski regulirano, a naši su gorski spasioci volonteri, sve je izglednije da bi se i kod nas mogla uvesti neka vrsta naknade za trošenje resursa civilne zaštite.

Uzor bi mogao biti model gorske službe spašavanja zapadne Austrije, gdje se, kao i kod nas, GSS financira javnim novcem i donacijama, ali u znatnom iznosu i naplatom od samih korisnika.

Gebhard Barbisch, predsjednik zemaljske komisije ICAR-a, krovne organizacije svih spasilačkih službi svijeta, koja okuplja više od 140 članica iz 80 zemalja, oduševljen je hrvatskim kolegama. A našim je spasiocima uzor baš GSS zapadne Austrije, kojeg vodi Barbisch. Njihova helikopterska služba, primjerice, u cijelosti je integrirana u spasilačku jer se pokazalo da je u suprotnom helikopter, samo skup taxi. A to je naša tiha patnja.

– Imamo zapravo sve uvezano osim helikoptera koji polako nam bježe sa vojskom koja izlazi iz tog procesa i sada su nam helikopteri zapravo komponenta koja nam najviše nedostaje. To je skupo, ali je nezaobilazno, to je 21. stoljeće, spašavanje bez helikoptera traje noću po 10 sati, to više nije priča, rekao je Srđan Vrsalović iz splitkskog HGSS-a.

Pitanje naplate spašavanja kod Barbischa je također izvrsno riješeno. Propisano je zakonom, ali ne naplaćuju cijeli trošak već simboličnih 500 eura po satu spašavanja. Sav novac ide u održavanje službe, spasioci su i dalje dobrovoljci. Trošak helikoptera dodatno se plaća, po minuti.

– Mi naplatimo svima. Ne raspravljamo je li spašavanje bilo potrebno znog nečijeg glupog ponašanja u planini ili je riječ o nezgodi koja se svakome može dogoditi. Svi moraju platiti propisani iznos, nije malo, a nije ni puno, to je simboličan iznos koji je otprilike pola stvarnog troška, pojasnio je Barbisch.

– Trebamo poraditi dosta na tome, i u javnosti i u planinarskim društvima, naravno na zakonodavstvu, jer oni ne naplaćuju cijelu svotu, ali svejedno, kada bi mi imali sa osiguranjima to dobro pokriveno, mislim da ne bi bio problem i da bi bili svi zadovoljni, ne bi bilo upita ono zašto vi besplatno spašavate nekog Čeha u japankama iako, naravno, to je neumjesno pitanje, ustvrdio je alpinist Stipe Božić.

Ovo su snimke dvaju svjetskih kongresa ICAR-a kojima je domaćin bila baš Hrvatska, na Biokovu i Braču. Ni po čemu naši spasioci, kad je sposobnost u pitanju, ne zaostaju za svjetskima, vrijeme je da se ta spretnost pošteno i naplati.