Dio izmjena Krivičnog zakonika Srpske, koji se odnosi na kažnjavanje onih koji prikažu spis, portret, fotografiju, video-zapis, film ili fonogram osobnog karaktera bez pristanka onog na koga se taj spis odnosi, poprilično je nedorečen, do te mjere da se dio stručne javnosti pita hoće li se ubuduće moći objavljivati, primjera radi, lažne diplome političara.
Problem je u tome što taj član nije precizan, pa će ključnu riječ o tome je li zakon prekršen ili ne, imati tužitelj, a onda, u konačnici i sudac.
Neki se, recimo, pitaju što bi to mogao biti “spis” koji je osobnog karaktera te mogu li to biti i isprave koje izdaju javni organi, kao što su npr. diplome.
“Tko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, video-zapis, film ili fonogram osobnog karaktera bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji, video-zapisu ili filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži, a takvo objavljivanje ili prikazivanje je imalo ili moglo imati štetne posljedice po život tog lica, biti će kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine”, navedeno je u članu 156a koji se odnosi na “neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka”.
Ovdje se, recimo, postavlja pitanje hoće li pravosuđe cijeniti je li objavljivanje nečije sporne ili lažne diplome “moglo imati štetne posljedice po život”.
Dejan Lučka, direktor banjalučkog Centra za ljudska prava, navodi da bi se cjelokupan član, zbog preširokog prostora za tumačenje, u praksi mogao primjenjivati na različite načine.
“Tako bi u hipotetičkom slučaju mogao postojati video-zapis, kao i određeni spis – dokument, a njihovim pregledom bi se moglo vidjeti da postoji afera u vezi sa korupcijom određenog političara. Ukoliko je u pitanju, na primjer, biznis političara koji je isprepleten sa njegovim životom i njegovim javnim postavljenjem, na tužiteljima i sucima bi bilo da procijene je li u pitanju krivično djelo ukoliko su taj spis i video-snimak objavili građanski novinari izvještavajući sugrađane u javnom interesu”, naveo je Lučka za media.ba.
Također, ističe Lučka, identična situacija bi se mogla dogoditi i u vezi sa nezakonitostima u vezi sa obrazovanjem određenog političara, ukoliko se u jednom medijskom članku, na primjer, objavi njegova diploma koja je lažirana, naravno, bez njegovog pristanka, a time bi mogle da mu npr. nastanu “štetne posljedice po život”.
“Ovaj podatak bi, naravno, do tada bio vješto sakriven od građana i njegova objava bi bila apsolutna nužnost za informiranje javnosti, osobito u zemlji u kojoj se za lažiranje rijetko snosi odgovornost. Iako je ovdje jasno da se radi o javnom interesu i da bi političar trebalo da dođe pod udar zakona, pitanje je na koji način bi sudac tumačile ovaj član i kako će se to odraziti na rad novinara i medija”, navodi Lučka.
Odvjetnik Vladimir Dragičević podsjeća da je stručna javnost još od Nacrta izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske (KZ RS) prigovarala na ovaj član, jer je nejasan i ostavlja previše prostora za razna tumačenja.
“Obrazloženje predlagača svodilo se na pozivanje na nesretni slučaj samoubojstva mladića u Laktašima zbog objave videa privatnog karaktera. Iz ovog možemo zaključiti da je naglasak stavljen na fotografije i video-materijal osobnog karaktera”, ističe Dragičević.
Najspornije je, dodaje, pitanje što je “spis” u kontekstu ovog člana. On smatra da diploma ili indeks nisu “spis” u smislu ovog člana. Zakonom o visokom obrazovanju je, podsjeća, propisano da su javne isprave indeks, diploma, uvjerenje o položenim ispitima i slično, tako da je diploma javna isprava.
“Krivični zakonik razlikuje javne isprave i spise. Dakle, objava diplome ili indeksa nekog lica ne bi predstavljala izvršenje krivičnog djela iz člana 156A KZ RS. Ovome možemo dodati da se iz ostalih odredaba Krivičnog zakonika vidi jasna razlika između termina spis i isprava. Kako zakonodavac nije u ovom članu koristio termin isprava, zbog toga smatram da, ako budu objavljeni indeksi, diplome i slično, nema krivičnog djela iz člana 156A KZ RS. Međutim, kako su izmjene KZ RS tek stupile na snagu, nesporno tumačenje ove odredbe tek ćemo znati kroz sudsku praksu u godinama koje slijede”, rekao je Dragičević za “Nezavisne novine”.
Jovana Kisin Zagajac, odvjetnik iz Banja Luke, podsjeća da jedan od spornih članova izmjena Krivičnog zakonika, koji je upao u oči i profesionalnoj i novinarskoj zajednici, nije samo poglavlje koje se odnosi na krivično djelo protiv ugleda i časti, već i ovo, koje je zakonodavac propisao radi zaštite prava na privatnost.
“Kao što smo kritizirali ostale članove i način na koji su definirani, odnosno nedovoljno definirani, tu stoji kritika i za ovaj član, pri čemu, naravno, kritiku ne ističemo na intenciju zakonodavca da zaštiti pravo na privatni život, nego na nedovoljno jasnu definiciju što ulazi u tu sferu, a što ne”, kaže Kisin Zagajac u izjavi za “Nezavisne novine”.
Ona smatra da je problem u tome što je sam član nedorečen, te je ostavljeno puno prostora tužitelju da on utvrđuje je li krivično djelo počinjeno ili nije.
“To će u konačnici ovisiti od toga je li zaista povrijeđen nečiji privatni život ili ne. Ako okolnosti slučaja budu upućivale na to da određeni dokument ili snimak koji je sačinjen, ne zadire u nečiji privatni život, tu, prema mom mišljenju, ne bi trebalo da ima osnova za krivično gonjenje”, ističe Kisin Zagajac.
