Da voda uvijek pronađe put, dokaz su parovi kojima je iz određenih razloga onemogućeno stvaranje potomstva.

U pomoć pristižu surogat majke, a cijena cijelog procesa varira od 64 tisuće do 140 tisuća KM.

“Traje u prosjeku od 18 do 24 mjeseca. Cijene podrazumijavaju cijeli postupak od započinjanja i pravne dokumentacije, do postupka izvantjelesne oplodnje putem kojih se dobiva embrion i na kraju do vođenja trudnoće i porođaja surogat majke i vašeg dobivanja djeteta. Zato ti programi toliko traju. Programe koje koordiniramo je moguće izvesti u Ukrajini, Gruziji, Kirgistanu, na Cipru, u Meksiku, Kolumbiji, SAD”, kazala je Sanja Jovanović iz Agencije za koordinaciju surogat programa.

Odlazak u pomenute zemlje je neminovan, jer u BiH zakonom je zabranjeno surogatstvo.

“Zakon o biomedicinskoj potpomognutoj oplodnji u FBiH zabranjuje surogat majčinstvo kao jedan od postupaka u biomedicinskoj potpomognutoj oplodnji, kao i svaki oblik donacija, da li muških ili ženskih spolnih tijela. To prema Zakonu je krivično djelo i zaprijećene su zatvorske kazne”, rekao je  Igor Hudić, iz Komisije za biomedicinski potpomognutu oplodnju FBiH.

I to od tri do 10 godina. Ipak, ni to nije omelo surogat majke iz BiH da uslugu ponude na međunarodnoj internet stranici, najpoznatijoj u ovoj oblasti. Zakonska zabrana otežavajuća je okolnost i za LGBTIQ parove, koji još uvijek ne mogu stupiti ni u istospolne brakove. No, građani rješenje ipak pronađu, kažu iz SOC-a.

“I dalje imamo državljane koji će ići vani, koji će se podvrgavati takvoj proceduri i koji će dobivati djecu. Država ima pravo da onemogući to u samoj državi, ali ne može spriječiti građane da idu i to izvrše negdje drugdje”, rekao je Darko Pandurević, SOC.

Roditelji koji se odluče na ovaj način da dobiju dijete, da bi bili njegovi staratelji, po rođenju djeteta u svojoj ambasadi u zemlji gdje se rodilo, podnose zahtjev za privremeni pasoš na osnovu dokumenata iz bolnice gdje se desilo rođenje djeteta. No, da bi surogatstvo trebalo zakonski regulirati smatra dugogodišnji ginekolog Faruk Haverić, i napominje da gestacijski nosilac, odnosno surogat majka nema nikakve genetske veze sa budućim djetetom.

“Jer je plod već napravljen začet, otprilike se transferira poslije tri, četiri, pet dana zavisi, taj plod se počne razvijati u inkubatoru, i kao takav on se samo prenese u matericu koja je pripremljena”, rekao je ginekolog Faruk Haverić.

U svakom slučaju, neophodno je provjeriti sve okolnosti, te uzeti u obzir moguće posljedice.

“Bilo bi dobro da dobro vode računa o tome gdje će se vršiti takva vrsta procesa i da li je država u koju odlaze pravno regulirala sve aspekte tog procesa od zdravlja majke donora do pravnih posljedica nakon rođenja”, rekao je ginekolog Eldar Mehmedbašić.

Ipak, struka o ovom pitanju nema definitivan i zajednički stav. Mnogo je etičkih i moralnih dilema, pa se o zakonskim izmjenama još uvijek i ne govori, prenosi N1.

Da voda uvijek pronađe put, dokaz su parovi kojima je iz određenih razloga onemogućeno stvaranje potomstva.

U pomoć pristižu surogat majke, a cijena cijelog procesa varira od 64 tisuće do 140 tisuća KM.

“Traje u prosjeku od 18 do 24 mjeseca. Cijene podrazumijavaju cijeli postupak od započinjanja i pravne dokumentacije, do postupka izvantjelesne oplodnje putem kojih se dobiva embrion i na kraju do vođenja trudnoće i porođaja surogat majke i vašeg dobivanja djeteta. Zato ti programi toliko traju. Programe koje koordiniramo je moguće izvesti u Ukrajini, Gruziji, Kirgistanu, na Cipru, u Meksiku, Kolumbiji, SAD”, kazala je Sanja Jovanović iz Agencije za koordinaciju surogat programa.

Odlazak u pomenute zemlje je neminovan, jer u BiH zakonom je zabranjeno surogatstvo.

“Zakon o biomedicinskoj potpomognutoj oplodnji u FBiH zabranjuje surogat majčinstvo kao jedan od postupaka u biomedicinskoj potpomognutoj oplodnji, kao i svaki oblik donacija, da li muških ili ženskih spolnih tijela. To prema Zakonu je krivično djelo i zaprijećene su zatvorske kazne”, rekao je  Igor Hudić, iz Komisije za biomedicinski potpomognutu oplodnju FBiH.

I to od tri do 10 godina. Ipak, ni to nije omelo surogat majke iz BiH da uslugu ponude na međunarodnoj internet stranici, najpoznatijoj u ovoj oblasti. Zakonska zabrana otežavajuća je okolnost i za LGBTIQ parove, koji još uvijek ne mogu stupiti ni u istospolne brakove. No, građani rješenje ipak pronađu, kažu iz SOC-a.

“I dalje imamo državljane koji će ići vani, koji će se podvrgavati takvoj proceduri i koji će dobivati djecu. Država ima pravo da onemogući to u samoj državi, ali ne može spriječiti građane da idu i to izvrše negdje drugdje”, rekao je Darko Pandurević, SOC.

Roditelji koji se odluče na ovaj način da dobiju dijete, da bi bili njegovi staratelji, po rođenju djeteta u svojoj ambasadi u zemlji gdje se rodilo, podnose zahtjev za privremeni pasoš na osnovu dokumenata iz bolnice gdje se desilo rođenje djeteta. No, da bi surogatstvo trebalo zakonski regulirati smatra dugogodišnji ginekolog Faruk Haverić, i napominje da gestacijski nosilac, odnosno surogat majka nema nikakve genetske veze sa budućim djetetom.

“Jer je plod već napravljen začet, otprilike se transferira poslije tri, četiri, pet dana zavisi, taj plod se počne razvijati u inkubatoru, i kao takav on se samo prenese u matericu koja je pripremljena”, rekao je ginekolog Faruk Haverić.

U svakom slučaju, neophodno je provjeriti sve okolnosti, te uzeti u obzir moguće posljedice.

“Bilo bi dobro da dobro vode računa o tome gdje će se vršiti takva vrsta procesa i da li je država u koju odlaze pravno regulirala sve aspekte tog procesa od zdravlja majke donora do pravnih posljedica nakon rođenja”, rekao je ginekolog Eldar Mehmedbašić.

Ipak, struka o ovom pitanju nema definitivan i zajednički stav. Mnogo je etičkih i moralnih dilema, pa se o zakonskim izmjenama još uvijek i ne govori, prenosi N1.