“Iako su institucije zakazale, u zaštiti žrtava obiteljskog, mi ne smijemo odustati” – u razgovoru za N1 poručuje Meliha Sendić, iz Centra ženskih prava u Zenici.

U vezi s tim, veoma je važno vršiti stalni pritisak na institucije, da djeluju u skladu s njihovim nadležnostima.

“NVO preuzimaju ogroman dio posla. Pružamo pravnu i psihološku pomoć, postoje sigurne kuće, zagovaramo, nudimo određena rješenja, edukacije profesionalaca u sustavu zaštite, ali to je sve sporo. Dok god država ne preuzme na sebe odgovornost za sve ono što se događa. teško da se može napraviti neki značajniji korak”, kaže Sendić.

Posebno veliku pomoć Centar daje kao posrednik, u smislu pružanja pravne pomoći i podrške ženama koje su žrtve ove pošasti.

“To znači da mi, u tom Odjelu, radimo kao neki odvjetnički ured, samo što su sve naše usluge besplatne i što ženu vodimo kroz kompletan proces kompletnog lanca sustava zaštite nasilja koje one doživljavaju”, kaže Sendić.

Posebno je važno naglasiti da je ta pomoć besplatna, jer, kako navodi, osim što angažman pravnog zastupnika mnogo košta, senzibilizacija odvjetnika, ali i drugih, relevantnih aktera, u vezi s ovim pitanjima, nije na razini na kojoj bi trebala biti.

“Pitanje nasilja nad ženama je negdje na margini društva, to se promatra potpuno drugačije, u odnosu na druga djela. To, kada pitate institucije, kad mi s njima radimo, ne mogu oni to izravno reći, ali prema načinu njihovog kažnjavanja i njihovih presuda, može se vidjeti da to postaje bagatelno krivično djelo”, upozorava Sendić.

Posebno je zastrašujuće, što je Centar, u posljednja dva dana, imao preko 50 poziva i zahtjeva za potporu i pomoć. Bilo je, čak, poziva i iz Hrvatske.

“Prošle godine imali smo više od 1000 klijentkinja, sa više od 4000 usluga, jer imamo naše urede u dvije županije, gdje smo, prisutne, konstantno. Od tih 1000 žena, njih 80% doživjelo je oblik nasilja, ali nisu se sve odlučile da to prijave, nego samo da se sklone od nasilnika, da to ide kroz tužbe za razvod braka i povjeravanje djece”, navodi i podsjeća da se nasilje događa veoma često, ali da postoji strah dalje prijave, što ne čudi, s obzirom na ono što nam nude institucije, zaključuje Sendić.

“Iako su institucije zakazale, u zaštiti žrtava obiteljskog, mi ne smijemo odustati” – u razgovoru za N1 poručuje Meliha Sendić, iz Centra ženskih prava u Zenici.

U vezi s tim, veoma je važno vršiti stalni pritisak na institucije, da djeluju u skladu s njihovim nadležnostima.

“NVO preuzimaju ogroman dio posla. Pružamo pravnu i psihološku pomoć, postoje sigurne kuće, zagovaramo, nudimo određena rješenja, edukacije profesionalaca u sustavu zaštite, ali to je sve sporo. Dok god država ne preuzme na sebe odgovornost za sve ono što se događa. teško da se može napraviti neki značajniji korak”, kaže Sendić.

Posebno veliku pomoć Centar daje kao posrednik, u smislu pružanja pravne pomoći i podrške ženama koje su žrtve ove pošasti.

“To znači da mi, u tom Odjelu, radimo kao neki odvjetnički ured, samo što su sve naše usluge besplatne i što ženu vodimo kroz kompletan proces kompletnog lanca sustava zaštite nasilja koje one doživljavaju”, kaže Sendić.

Posebno je važno naglasiti da je ta pomoć besplatna, jer, kako navodi, osim što angažman pravnog zastupnika mnogo košta, senzibilizacija odvjetnika, ali i drugih, relevantnih aktera, u vezi s ovim pitanjima, nije na razini na kojoj bi trebala biti.

“Pitanje nasilja nad ženama je negdje na margini društva, to se promatra potpuno drugačije, u odnosu na druga djela. To, kada pitate institucije, kad mi s njima radimo, ne mogu oni to izravno reći, ali prema načinu njihovog kažnjavanja i njihovih presuda, može se vidjeti da to postaje bagatelno krivično djelo”, upozorava Sendić.

Posebno je zastrašujuće, što je Centar, u posljednja dva dana, imao preko 50 poziva i zahtjeva za potporu i pomoć. Bilo je, čak, poziva i iz Hrvatske.

“Prošle godine imali smo više od 1000 klijentkinja, sa više od 4000 usluga, jer imamo naše urede u dvije županije, gdje smo, prisutne, konstantno. Od tih 1000 žena, njih 80% doživjelo je oblik nasilja, ali nisu se sve odlučile da to prijave, nego samo da se sklone od nasilnika, da to ide kroz tužbe za razvod braka i povjeravanje djece”, navodi i podsjeća da se nasilje događa veoma često, ali da postoji strah dalje prijave, što ne čudi, s obzirom na ono što nam nude institucije, zaključuje Sendić.