Svakim danom je sve veći broj ljudi koji iz Bosne i Hercegovine odlaze u potragu za boljim životom. Državu napuštaju stručnjaci iz raznih oblasti, obrazovani i radno sposobni ljudi. Zastrašujuća i poražavajuća činjenica je to da domaće vlasti ne rade ništa kako bi ponudile alternativu.
Slike kofera i autobusa punih mladih ljudi koji u ruci drže jednosmjerne karte odavno su postale svakodnevnica. Jedni odlaze, a drugi razmišljaju o odlasku.
„Nadam se odlasku jer ne vidim nikakvu svijetlu točku više ovdje. Više diplome ne vrijede nego veze.“
„Idu zato što sistem ne valja, zato što nema sistema. Postoji država u formi, ali nje u suštini nema. Mladi ljudi su prisiljeni da bježe.“
Da je stanje već odavno alarmantno, upozoravaju i u Vijeću mladih Unsko-sanske županije. Kažu, bolje plaće i uvjeti rada nisu jedini razlog za odlazak. Među presudnim faktorima su korupcija, politička podobnost, kao i loše poslovno okruženje, navodi FTV.
„Uposlenici koji rade preko 10 godina u javnim ustanovama, poduzećima, u organima lokalne samouprave imaju priliku da se prebacuju s jednog radnog mjesta na drugo po nekim svojim željama, preferencijama. Moramo da dopremo do ljudi koji odlučuju o našim sudbinama na način da shvate da trenutno mogu uhvatiti posljednji voz“, poručuje Enis Čelebić, predsjednik Vijeća mladih USŽ-a. Međutim, voz koji ide put zemalja Europske unije teško je zaustaviti. Odlazak je posebno izražen u školama, a u prilog tome ide i činjenica da je od rujna pa do kraja prosinca školske klupe u Unsko-sanskoj županiji napustilo više od 200 učenika osnovnih škola.
„Bilježimo pad broja učenika u školama i na kraju prvog polugodišta. Nažalost, taj trend se iz godine u godinu ponavlja, a broj učenika se drastično smanjio unazad 15-ak godina“, ističe direktor Pedagoškog zavoda USŽ-a Haris Smajić.
Žalosno je što odlazak ljudi iz zemlje ne brine one koje bi najviše trebao brinuti – političare. Dok su oni okupirani čuvanjem fotelja, u Bosni i Hercegovini ostaju oni koji trenutno čekaju vizu i sve manji broj optimista.
