Marš Jevgenija Prigožina na Moskvu možda je prekinut, ali Kremlj se nakon dva tjedna još uvijek muči zbog rukavice koju je bacio u lice Vladimiru Putinu, piše ugledni britanski Telegraph. Prema izvješćima, rusko Ministarstvo unutarnjih poslova (MVD) otišlo je toliko daleko da je pokrenulo istragu o razinama javne podrške, procijenjene praćenjem objava na društvenim mrežama i internetskim pretraživanjem ruskih građana.
Njihovi nalazi, koje je presrela i objavila ukrajinska obavještajna služba, sugeriraju da je 17 od 46 ruskih regija stalo na Prigožinovu stranu. Putin je dobio potporu samo 21 regije, dok je preostalih osam ostalo podijeljeno. Konkretnije, Moskva, recimo podržava ruskog predsjednika, ali to nije slučaj s njegovim rodnim gradom – Sankt Peterburg spreman je stati iza šefa Wagnera. Vijest je to koja je Putina pogodila na osobnoj razini. Javna potpora Prigožinu u republici Dagestan navodno je iznosila čak 97 posto.
Ako je izvješće točno – svako curenje informacija iz vremena rata treba uzeti s rezervom – jedini je zaključak da je Putin ne samo u krajnje neizvjesnoj poziciji, već da je zemlja možda na rubu građanskog rata . To nije samo pusta želja: zemlja ima povijest neuspjelih državnih udara koji su doveli do političkih preokreta. U razgovoru za ruski medij Meduza, dva izvora iz regionalne vlade rekla su da su Putinovi dužnosnici sazvali krizni sastanak s regionalnim čelnicima i ruskim veleposlanstvima kako bi pojačali potporu. Nisu to postupci komotne uprave.
Možda se Putin konačno budi, shvaćajući da bi se nacija koju je mislio da ima na dlanu uskoro mogla raspršiti. Tijekom karantina zbog Covida i u mjesecima nakon invazije, postao je samotnjak, rijetko fotografiran izvan Kremlja. Ali posljednjih je dana iskakao “iskakao iz paštete”. Dagestan je jedno od prvih mjesta koje je posjetio. A ranije ovog tjedna, Putin je najavio da će regija dobiti 40 milijuna funti za ulaganja u lokalnu infrastrukturu. Ako izgleda kao paničan odgovor na javne nemire, onda vjerojatno i jest.
I što da radimo s Prigožinovim maršom, pita se britanski Telegraph. Prema uvjetima primirja s Moskvom uz posredovanje Bjelorusije, on bi trebao biti samoprognan u Minsku, ali se sada kaže da je na slobodi u Sankt Peterburgu. Kremlj je rekao da ne zna gdje je niti da ih je briga; da nema ni mogućnosti da ga prati. Neki bi mogli tvrditi da se radi o pokušaju da se izbjegne njegova legitimizacija – ali propust da se Prigožin kazni razotkriva Putinovu slabost i krhkost njegove moći.
Što se tiče same Wagnerove skupine: u teoriji je uključena u rusku vojsku, ali u praksi aktivno regrutira iz svoje nove baze u Bjelorusiji i ne libi se ponovno razgranati u Rusiji. Telegram kanali pozvali su pretplatnike da se ovog vikenda okupe u St. Petersburgu na događaju. “Dijelit ćemo majice, oznake, bedževe, naljepnice”, obećavaju. Ne kažu da će se sam Prigožin pojaviti, ali mogao bi.
Aleksandar Lukašenko, bjeloruski predsjednik, i dalje se predstavlja kao mirotvorac, rekavši da Prigožinov opstanak nije dokaz Putinove slabosti, već njegove velikodušnosti. “Mislite da je Putin toliko zloban i osvetoljubiv da će on [Prigožin] sutra negdje biti ubijen?” rekao je ovaj tjedan. “Ne, to se neće dogoditi.” Ali s Prigožinom koji je navodno na slobodi u Rusiji i Wagnerom koji se reorganizira, moguće je da je puč bio tek prvi pokušaj. I da konačni udarac tek slijedi, piše Jutarnji list.
