Vrijeme se mijenja brže nego što smo navikli, a posljedice tih promjena sve jasnije osjećamo i kod nas. Dok nas s jedne strane iznenađuju prodori prave, “starinske” zime sa snijegom i minusima, s druge strane znanstvenici upozoravaju, riječ je o iznimkama, a ne o povratku nekadašnjih klimatskih obrazaca.
Što se zapravo događa u atmosferi? Kakvu ulogu imaju oceani? I zašto su vremenski ekstremi sve češći i dugotrajniji? O tim pitanjima u HTV-ovoj emisiji Studio 4 govorili su voditelj Službe za vremensku analizu i verifikaciju DHMZ-a Tomislav Kozarić i klimatolog, akademik Mirko Orlić.
Ako se osvrnemo na dane iza nas, mnogi će reći da smo napokon doživjeli “pravu zimu”. I nisu daleko od istine.
-Ako gledamo Zagreb kao primjer, ovako niske temperature – oko minus 15 stupnjeva, zadnji smo put imali 2018. godine, a količine snijega kakve smo vidjeli podsjećaju na 2013., kada je grad bio zameten, istaknuo je Kozarić.
Ipak, dodaje kako se ovakvi hladni valovi danas javljaju sve rjeđe i da ih treba promatrati kao izolirane epizode u sve toplijem klimatskom sustavu.
-U kontekstu globalnog zatopljenja, hladni prodori se i dalje događaju, ali su toplija razdoblja češća, s manje snijega i više kiše. To postaje nova normalna zima, poručio je.
Prema riječima akademika Orlića, nekoliko je ključnih procesa koji trenutno snažno utječu na vremenske prilike diljem planeta.
Prvi je globalno zatopljenje, koje nije ravnomjerno raspoređeno.
-Polarni krajevi zagrijavaju se brže od ekvatora, što mijenja atmosfersku cirkulaciju, objašnjava Orlić.
Drugi važan čimbenik je La Niña, pojava izuzetno hladne morske vode u Tihom oceanu.
-Imamo El Niño kao ekstrem topline i La Niñu kao ekstrem hladnoće. Kada se ti globalni utjecaji poklope s valovima u atmosferi, dolazimo do naglih promjena, od velikih hladnoća do neuobičajenih toplinskih valova, dodao je.
Na toj “pozornici” zatim nastupaju ciklone i anticiklone koje, kako kaže Orlić, na kraju oblikuju vrijeme kakvo osjećamo iz dana u dan.
Prema podacima DHMZ-a, vremenske prilike posljednjih dana u većem dijelu Hrvatske značajno odstupaju od klimatološkog prosjeka.
-Ako uzmemo referentno razdoblje od 1991. do 2020., temperature su u većini zemlje bile niže za 1 do čak 3 stupnja, rekao je Kozarić.
Iznimka je krajnji jug zemlje, gdje su temperature bile iznad prosjeka za početak siječnja.
Uz hladnoću, ključnu ulogu imala je i oborina.
-Ciklone su povukle vlagu sa Sredozemlja, a sudar s vrlo hladnom zračnom masom nad srednjom Europom donio je snijeg, pojavu koja je u našim zimama sve rjeđa, istaknuo je.
Trend je jasan – snijega je sve manje, osobito u nizinskim krajevima, dok ga planinska područja još zadržavaju.
I dok se fokus često stavlja na temperaturu zraka, ključni dio klimatske priče odvija se ispod površine mora.
-Od ukupne topline koja se zadrži zbog efekta staklenika, samo 10 posto ostaje u atmosferi, a čak 90 posto završi u oceanima, ističe Orlić.
Zagrijavanje mora nije jednako svugdje. Posebno se izdvaja Sredozemlje, koje se zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka.
-Prosječna stopa zagrijavanja oceana je oko 0,015 °C godišnje. Zvuči malo, ali kroz 40 godina to znači i do dva stupnja više. Nekad je ljetna temperatura mora bila 25 °C, danas je normalno 27, rekao je.
Zbog toga se Sredozemlje sve češće opisuje kao klimatska vruća.
