Bakterija u ustima, najpoznatija po izazivanju karijesa, također potiho utječe na mozak, a znanstvenici sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju Pohang uspjeli su dokazati da ona može biti opasnija nego što mislimo.
Otkrili su da kada dospije u crijeva, proizvodi spojeve koji mogu putovati krvotokom i oštetiti neurone uključene u naš sustav za kretanje. U studijama na životinjama taj je proces izazvao upale, motoričke probleme i promjene u mozgu povezane s Parkinsonovom bolešću.
Parkinsonova bolest je rašireno neurološko stanje koje prati drhtavica, ukočenost mišića i sporiji pokreti, a pogađa 1-2 posto osoba starijih od 65 godina širom svijeta, što je čini jednim od najčešćih poremećaja mozga povezanih sa starenjem. Ranija istraživanja sugerirala su da osobe s Parkinsonovom bolešću imaju drugačije crijevne bakterije od zdravih osoba, ali koji su mikrobi bili uključeni i kako su utjecali na bolest, ostalo je neizvjesno. Istraživači su sada otkrili veće razine Streptococcus mutans, česte oralne bakterije poznate po uzroku dentalnog karijesa, u crijevnim mikrobiomima osoba s Parkinsonovom bolešću. Ova bakterija proizvodi enzim nazvan urokanat reduktaza (UrdA) zajedno s metaboličkim nusproduktom poznatim kao imidazol-propionat (ImP). Obje tvari pronađene su u povišenim razinama u crijevima i krvotoku pacijenata. Dokazi također sugeriraju da ImP može putovati tijelom, doći do mozga i pridonijeti gubitku neurona koji proizvode dopamin.
“Istraživanje je pokazalo ključne značajke povezane s Parkinsonovom bolešću, uključujući oštećenje dopaminergičkih neurona, povećanu upalu mozga, probleme s kretanjem i veće nakupljanje alfa-sinukleina, proteina usko povezanog s napredovanjem bolesti”, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications.
“Naše istraživanje pokazuje kako oralni mikrobi u crijevima mogu utjecati na mozak i pridonijeti razvoju Parkinsonove bolesti”, rekao je profesor Ara Koh i istaknuo da bi fokus na oralno-crijevni mikrobiom i spojeve koje on proizvodi mogao otvoriti nove puteve za liječenje Parkinsonove bolesti. Iako genetski čimbenici mogu pridonijeti njezinu razvoju, većina slučajeva je idiopatska, što znači da i okolišni čimbenici igraju ključnu ulogu. Pesticidi, metali, virusi i prehrambene navike međusobno djeluju s patološkim signalnim putovima povezanim s Parkinsonovom bolešću, a crijevni mikrobiom snažno je pod utjecajem okolišnih čimbenika, poput prehrane, antibiotika, upale i dobi.
