U Bosni i Hercegovini vozačima posljednjih godina kazne za prometne prekršaje često stižu nakon dužeg vremenskog perioda. Nerijetko je to i poslije godinu dana.
To je posebno problem kada govorimo o kaznama za prekoračenja brzine na autocesti jer se u tom slučaju postavlja pitanje opravdanosti postojanja radara.
Kada dobiju jednu kaznu za prekoračenje brzine na nekoj dionici, vozači bi sljedeći put na tom mjestu trebali biti daleko oprezniji, ali ako im dolazak kazne kasni godinu dana velike su šanse da će tom dionicom istom brzinom proći još nekoliko puta.
Ovu temu je za Klix.ba komentirao prometni vještak Mirzet Sarajlić koji je na početku razgovora kazao da s aspekta struke samo postavljanje radara na autocestama nije opravdano.
“Za to ima nekoliko razloga. Autocesta je sama po sebi konstruktivno napravljen da se na njoj razvijaju veće brzine. Na njoj nema neke ugroženosti za kretanje motornih vozila. Upravo su te prometnice napravljene da ljude koji hoće brže da voze izmjestimo iz gradova. Što se tiče samog ograničenja brzine, treba ga poštovati, ali rizik samog nastanka prometnih nezgoda ili faktora koji mogu uticati na živote ljudi ne postoji na autocesti kao naprimjer u naseljenim mjestima, ili u blizini škola. Dakle, definitivno nisam suglasan s postavljanjem radara na autocesti. Izuzetak su samo specifična mjesta gdje su definirani mali radijusi krivina pa postoji mogućnost za izlijetanje vozila, ali takvih mjesta kod nas je malo”, kazao nam je Sarajlić.
Kazna poslije godinu dana ‘u skladu sa zakonom’
Kaže da je, prema zakonu o prekršajima, zastara pokretanja prekršajnog postupka tri godine.
“Dakle, ti prekršajni nalozi koji dođu nakon godinu dana su ‘ispravni’, odnosno moraju se platiti. Ali, u praksi, nakon postavljanja radara ostavlja se jedan mjesec gdje se ljudi ne kažnjavaju. Ono što nama nedostaje je neka dodatna signalizacija posebne boje koja će dodatno upozoriti vozače na novu regulaciju prometa, naprimjer na postojanje radara. To imamo u regiji. Onda će se ljudi moći pripremiti. Ipak, greška je kod vozača što ne vode računa o signalizaciji koja se mora poštovati. Oni u suštini voze na nekoj osnovi postojećeg, uhodanog stanja”, kazao je.
Sudsko odlučivanje kao opcija
Upitali smo ga konkretno da li u ovim situacijama kada kazne dolaze sa kašnjenjem od godinu dana i vozača radar “uhvati” još nekoliko puta na toj dionici, postoji mogućnost neke vrste pomilovanja.
“Postoji mogućnost sudskog odlučivanja. Ako ste vi na istom mjestu napravili više prekršaja, moja preporuka je da idete na sudsko odlučivanje. Sud će vam odrediti onda jednu jedinstvenu kaznu, nećete platiti sve. Zato postoje mehanizmi zaštite za počinioce prekršaja”, objasnio je Sarajlić.
U regiji nema mnogo radara na autocestama.
“Ima samo u nekim specifičnim uvjetima. To su jako rijetka mjesta gdje imamo male radijuse krivina. Postavljeni su preventivno da ne bi došlo do prevrtanja automobila, a ne da bi se kažnjavalo. Mi kod Lješeva imamo jedno takvo mjesto i to je ok. Kod nas imate i jedan primjer koji nigdje u svijetu nisam vidio. Policija postavlja tronožac u tunelu, to sam viđao na ulazu u Zenicu. Oni postave stacionirani radar na autocesti i mjere brzinu na 10 kilometara na sat, a pri tome se zaustave na mjestu gdje se nitko ne bi smio zaustaviti. Dakle, oni čine prekršaj i snimaju druge prekršaje”, dodao je.
Upitali smo ga na kraju i da li je, s aspekta struke, u redu da se prekoračenja brzine od 10 kilometara na sat jednako tretiraju i sankcioniraju na autocestikao i u naseljenim mjestima.
“To nije u redu. Nekad su kazne za prekoračenje brzine na autocesti i u naseljenom mjestu bile različite, zakon je to prepoznavao. Nije jednako prekoračiti 10 kilometara na autocesti ili blizu škole gdje je ograničenje 40, a ti voziš 50 i ugrožavaš osjetljive kategorije kao što su učenici. U svakom slučaju to je propust”, kaže Sarajlić, piše Klix.
