Više od polovine od 120.000 etničkih Armena iz Nagorno-Karabaha otišlo je za manje od četiri dana nakon što je Azerbajdžan preuzeo kontrolu nad planinskom enklavom u kojoj su tri desetljeća uspjeli da brane svoju autonomiju, prenosi Reuters.
Munjevita vojna operacija Azerbajdžana izazvala je egzodus bez premca na Južnom Kavkazu od rata u kojem su Armeni preuzeli teritoriju nakon što se Sovjetski Savez raspao, a stotine tisuća Azera pobjeglo.
Azerbejdžan kaže da je spreman da poštuje prava etničkih Armena dok ponovno apsorbira regiju, ali sa povijesti opterećenom narodnim sjećanjima na navodni genocid, etničko čišćenje, pogrome i najmanje dva rata, Armeni bježe u strahu.
Do četvrtka ujutro, Erevan je priopćio da je 65.036 ljudi prešlo u susjednu Armeniju, od kojih se većina vozila više od 24 sata sa svojim stvarima zagušenim planinskim koridorom kroz Azerbajdžan.
“Ovo je jedna od najmračnijih stranica armenske povijesti” – rekao je otac David, 33-godišnji armenski svećenik koji je došao na granicu pružiti duhovnu podršku onima koji bježe.
“Cijela armenska povijest je puna poteškoća” – kazao je on.
Mnogi od Armena u natovarenim automobilima, kamionima, autobusima, pa čak i traktorima govorili su o provođenju hladnih planinskih noći sa glađu i strahom koji su im se vrtjeli u stomaku.
U sovjetsko doba, Nagorno-Karabah je uživao autonomiju unutar sovjetske republike Azerbajdžan.
Ali kako se Sovjetski Savez raspao, izbio je Prvi rat u Karabahu. Oko 30.000 ljudi je ubijeno između 1988. i 1994. godine, a više od milijun ljudi je raseljeno, od čega više od polovice Azera. Azerajdžan je 2020. uzvratio udarac, povrativši dijelove zemlje u i oko Karabaha u 44-dnevnom ratu i pripremivši teren za prošlotjedno osvajanje.
I dok se svijet zgraža nad ovim slikama, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je čelnicima Azerbejdžana poslao pismo u kojem izražava divljenje potezima armenskih vlasti. I mi se nadamo dobru u BiH sa takvim liderima?
