„Nigdje u spisima nisam naišao na toponim ‘Lakišića harem’. Spominju se brojni haremi po Mostaru, ali taj ne“, kazao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne profesor njemačkog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prevoditelj i autor dr. sc. Ivica Petrović. Tijekom godina proučavao je veliki broj povijesnih zapisa i putopisa te građu iz bečkih arhiva, no nigdje nije pronašao toponim koji danas dio bošnjačke politike koristi kao argument protiv izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Preveo je knjigu Putovanje u Bosnu Otta Sendtnera, a knjiga Mostar u njemačkom putopisu donosi zapise njemačkih putopisaca o gradu na Neretvi u kojoj je Petrović proučavao razdoblje prije i tijekom austrougarske uprave. Upitan je li ga itko iz Gradskog poglavarstva Mostara kontaktirao u vezi s istraživanjima u bečkim arhivima, Petrović je kazao da nije. „Ima stvarno još puno vrijednih tekstova koji čekaju prijevod, to je kulturna baština koju bi sa svih razina u BiH trebalo poticati.“
Petrović je naveo da su teze o nepostojanju različitosti što se tiče nacija i religija na ovim prostorima potpuno promašene. „Prava istina se može doznati iz ovih tekstova i mislim da bi se svi trebali bolje informirati o odnosima kakvi su vladali, pa bi možda i neke stvari danas drugačije promatrali. Nema potrebe za mržnjom i previranjima. Od toga nema ništa. Samo gubimo vrijeme“, poručio je Petrović.
Kazao je da je Sendtner pisao o turskom zulumu nad kršćanima, što se provlači kroz njemačke putopise još od 1531. godine. „Primjeri tlačenja, nesigurnosti ljudi i ograničavanja vjerskih sloboda bili su posebno vidljivi u Posavini, dok je u Travniku situacija bila povoljnija.“ Objasnio je da su razlike nastajale zbog različitih lokalnih ‘kabadahija’, a možda i zato što je Travnik bio glavni grad.
Petrović je i autor knjige Milena, koja govori o prvoj bosanskohercegovačkoj novinarki Mileni Preindlsberger Mrazović. Istaknuo je da je Mrazović bila progresivna i feministička figura koja je pisala o položaju žena, osobito muslimanki, u vrijeme kada su se prava žena teško ostvarivala. „Djelovala je u patrijarhalnoj sredini, ali uspjela je istaknuti položaj žena ne kritizirajući običaje, nego pokazujući kako bi se društvo moglo modernizirati.“
U knjigama o Bosni i Mostaru opisano je Livno, Kupres, Uskoplje, Travnik, Žepče, Posavina, Kraljeva Sutjeska, Vareš, Vitez, Ljubuški… što je i prikazano u emisiji Kompas.
