Sveta Stolica bi 31. svibnja trebala objaviti priznanje euharistijskog čuda koje se dogodilo u Indiji. Tijekom jutarnje mise koju je 15. studenoga 2013. slavio o. Thomas Pathickal u crkvi Krista Kralja u Vilakkannuru, Kerala, na posvećenoj hostiji pojavilo se lice Isusa Krista.
Vatikansko priznanje čuda objavio je 9. svibnja nadbiskup Joseph Pamplany, mitropolit Nadbiskupije Tellicherryja, siro-malabarskog obreda. Svečana objava ove odluke održat će se u crkvi u Vilakkannuru tijekom mise koju će slaviti apostolski nuncij u Indiji, nadbiskup Leopoldo Girelli.
Nadbiskup Pamplany naglašava da ovo čudo „doprinosi jačanju vjere u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji“. Istodobno, podsjeća nas da je ta stvarna prisutnost istina vjere neovisna o čudesima i utemeljena na Kristovoj riječi.
Otac Pathickal, tadašnji župnik Vilakkannura, primijetio je da se na posvećenoj hostiji pojavila mrlja tijekom pretvorbe. Postajala je sve veća i svjetlija dok nije razaznao lice. Zatim je odlučio ostaviti hostiju sa strane i nastaviti slaviti misu koristeći drugu hostiju. Nakon liturgije pokazao je hostiju sakristanu koji je odmah prepoznao Kristovu sliku. Hostija je bila izložena na klanjanje vjernicima. Vijest se brzo proširila i tisuće hodočasnika počele su hrliti u crkvu u Vilakkannuru što je čak izazvalo intervenciju lokalnih vlasti. U to je vrijeme hostiju preuzela siro-malabarska Nadbiskupija Tellicherry kako bi provela istraživanje koje je Crkva zahtijevala u takvom slučaju. Godine 2020. hostija je povjerena tadašnjem apostolskom nunciju u Indiji, nadbiskupu Giambattisti Diquattru.
Tijekom povijesti brojna euharistijska čuda ojačala su vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji. Euharistijsko čudo iz Lanciana, zbilo se u osmom stoljeću, te čudo iz Bolsene iz 1263. godine, pridonijela su uspostavljanju blagdana Tijelova.
Euharistijska čuda su se događala i proteklih desetljeća: u Buenos Airesu 1996., u Tixli u Meksiku 2006. te u Poljskoj u Sokółki 2008. i u Legnici 2013. Svaki put su bila podvrgnuta rigoroznim znanstvenim ispitivanjima. U većini slučajeva, uključujući i čudo iz Vilakkannura, analiza mrlja pokazuje krvnu grupu AB, identičnu mrljama od krvi na Torinskom platnu.
