Krajem mjeseca, točnije u noći sa subote na nedjelju, 26. ožujka, prelazimo na ljetno računanje vremena i tada satove pomičemo s 2 na 3 sata ujutro.
Europska komisija prije nekoliko godina predložila je da se ukine sezonsko pomicanje sata, ali države članice o tome se još nisu dogovorile, a čini se da u dogledno vrijeme ni neće.
Odluka o tome hoće li neka država uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njezinu zemljopisnom položaju pa sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, čini se ostaje najbolji kompromis.
Kad bi, primjerice, sve zemlje iz srednjoeuropske vremenske zone uzele trajno ljetno vrijeme, u Španjolskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španjolske oko 10 sati.
U slučaju da uzmu zimsko kao trajno vrijeme, sunce bi na istoku Poljske ljeti izlazilo u tri sata ujutro.
Ljetno računanje vremena uvedeno je nakon naftne krize 1970-ih u nadi da će se time uštedjeti energija. Od 1996. sve zemlje EU-a pomiču sat unaprijed zadnje nedjelje u ožujku i vraćaju ga nazad zadnje nedjelje u listopadu.
Koliko se time šteti samom organizmu, ostaje kontroverzno pitanje na kojeg nema jedinstvenog odgovora.
Znanstvenici su, pak, u mnogim studijama pokazali da pomicanje sata šteti tijelu.
