Zbrajaju se štete nakon razornih poplava i u općini Fojnica, u kojoj su tri osobe stradale. U pojedinim selima vrši se sanacija. U drugim, velike količine nataloženog otpada šire nesnosan miris. Nitko ne zna gdje će se i kada skloniti.
U toku jedne noći, prizor ispred kuće Anđe Knežević potpuno se promijenio. Prelijepa priroda je pretvorena u deponiju. Sada svakog jutra gleda oboreno drveće, srušenu štalu, otpad. Tko će i kada sve to očistiti, ova 86-godišnja baka ne zna.
“Tamo su dolazili ti bageri i sve, tamo su prilično sredili, vidjeli ste kako je bilo, a ovdje nije nitko došao. Krumpira smo imali u podrumu, sve je iznešeno. Oni kažu ne smije se jesti, eno jedan momak vuče tamo svojim krmadima, svinjama daje. Ja ondje nakupila, stoji, još nije odvukao. Ne znam kad će doći čistiti, hoće li doći, neće li? Dole su sve jabuke bile poredane, drveta ovolika, sve je to dole odnijelo, nema ništa”, priča Knežević za N1.
Posljedice poplava vidljive su gotovo na svakom koraku u pogođenim selima. Bijela tehnika, automobili, drveće, otpad, sve je to rijeka Željeznica donijela od sela Dusine do sela Bilići.
Slika bujičnih poplava iz kobne noći i dalje je pred očima mještanima. Oni stariji napominju da ovakve poplave niTko ne pamti.
“Rijeka ovuda teče i tamo iza kuće, mi smo u rijeci. Ovaj čovjek, naš komšija isto u rijeci, sa svih strana velika rijeka, valovi, huči, balvani”, kaže Luca Bilić,
Dok čekaju pomoć u vidu bagera i kamiona, mještani sela Bilići sami pokušavaju očistiti koliko mogu. Ali otpad ne znaju kako i gdje da deponiraju. Veće količine smještene su na njivu Slavka Bilića, koji se nada da će u budućnosti ponovno saditi na tom mjestu.
“Ona kamara, sve je to na mojoj njivi, evo vidiš počne odavde pa tamo još dvije-tri na njivi, kako je ovdje tako ima još. Kad će doći počistiti to ne znam. Ako bi počistili, pa lijepo počistili, naišli trakotorom da uzore, isfreza, pa ako bi mogli šta posaditi. Moći ćemo ako Bog da”, priča Slavko Bilić.
Usporedo, u selu Luke situacija mnogo stabilnija. Saniraju se putevi, korito rijeke Željeznice koje se izlilo jedan metar, pokušava se vratiti na prvobitni nivo. Vojska, volonteri i mještani svakodnevno rade na terenu.
“Znate kako, morate stalno biti tu, morate stalno gurkati, zivkati, ne kažem ja da ljudi neće da pomognu, nego su rastrgani na sve strane pa moraš malo da se boriš da odrade taj dio što je prije moguće. Pitanje je koliko će vojska biti sa svojim mašinama, kad oni odu, ljudi će biti praktično prepušteni sami sebi. Ali veliki dio posla je odrađen”, ističe Juro Bilić.
Tešku mehanizaciju iščekuju i mještani pred čijim kućama se nalazi otpad. Pomiješan sa muljem i zemljom već stvara neprijatan miris. Usporedo, širi i strah od stvaranja zaraze.
