Stanar stambene zgrade na Plokitama – koja broji 82 stana – je prije godinu dana pronašao fotelju kraj kontejnera i odlučio je donijeti kući. Ima on tu naviku, kažu njegovi susjedi. 

Nakon što je vidio (i osjetio) da je fotelja “zaražena” stjenicama, vratio je natrag na smetlište. Uskoro, sitni parazitski kukci su se raskotili po njegovom stanu, koji se nalazi na prvom katu. On je, međutim, o svemu odlučio šutjeti. No, kako to već biva, životinjice Cimex lectularius su uskoro i napale susjedne domove. Točnije, njih dva.

Napadnute obitelji su se, jasno, morale iseliti, dok se ne provede detaljna dezinsekcija. Glavni “prijenosnik” je pak odlučio ostati u svojoj inficiranoj nastambi. Kaže da nema gdje. Ali, u stvari, ne pokazuje ni želju za evakuacijom. 

U međuvremenu, stjenice su ušle u tapete, štokove, namještaj i odjeću. I još su uvijek gladne.
– On ne želi izaći. Cijela zgrada je u strahu. Znate li vi koliko je to ljudi? Evo, nekidan smo imali skup stanara. Bilo je na njemu više ljudi nego u ratno doba, 90 posto stanara. Usuglasili smo se platiti dezinsekciju iz pričuve, kao vatrogasnu mjeru, jer čovjek kaže da on nema para.

A pošto ne želi iseliti niti baciti namještaj, bit će potrebno barem šest-sedam tura zaprašivanja. Mi se već na drugoj gušimo preparatima, a kako on preživljava sve to, ne znamo. Svakako, jedna tura je 300 eura, nije malo. Htjeli smo mu čak financirati i novi namještaj, ali dotični odbija svaku suradnju. Čini mi se da nije sav svoj. Jer, da je, ne bi postupao ovako nerazumno i sebično – s nevjericom nam prepričava predstavnik stanara.

Druge dvije obitelji kojima su se uselile stjenice su odmah napustile svoje životne prostore. To su stariji ljudi, čisti, pedantni i uredni, govori nam sugovornik. 

– Samo dezinsekcija ne može uništiti sve. Te bube se uvuku i u zidne tapete. Neke stvari je jednostavno potrebno baciti. Te familije su se riješile madraca, kušina, deka, tapeta… Nije mali trošak. Još dvije tranše Cianovih tretmana od 600 eura…  
Stanari su kontaktirali socijalnu, sanitarnu, državno odvjetništvo, policiju. Svi su ima rekli da se tu može učiniti – jedno veliko ništa. 

– Ono što je jedino gore od buba je osjećaj nemoći. Ispada da možete uzgajati žohare u stanu ili štogod hoćete, a da vam nitko ništa ne može. U razvijenim zemljama dođe firma koja sanira cijeli prostor. Očiste, pobacaju… Vratite se u dezinficirani stan. Ovdje nam je jedino Tehnoplast kazao da bi se eventualno moglo pokrenuti nekakvu tužbu… Vidjet ćemo još što s tim – govori stanar Plokita.

Splićanin nam otkriva i da su mu iz Ciana rekli da ovo što oni prolaze nije usamljen problem. Naime, stjenice su, navodno, već napale i neke objekte u Ulici sedam Kaštela. 

– Ovaj naš susjed će danas-sutra otići do dućana ili kafića, u odjeći koja cijeli dan stoji u stanu sa stjenicama. To će ići dalje. Rasprsnut će se po cijelom gradu. Uskoro bi to mogao postati problem svih nas – govori on.

I govori dobro. 

Stanar stambene zgrade na Plokitama – koja broji 82 stana – je prije godinu dana pronašao fotelju kraj kontejnera i odlučio je donijeti kući. Ima on tu naviku, kažu njegovi susjedi. 

Nakon što je vidio (i osjetio) da je fotelja “zaražena” stjenicama, vratio je natrag na smetlište. Uskoro, sitni parazitski kukci su se raskotili po njegovom stanu, koji se nalazi na prvom katu. On je, međutim, o svemu odlučio šutjeti. No, kako to već biva, životinjice Cimex lectularius su uskoro i napale susjedne domove. Točnije, njih dva.

Napadnute obitelji su se, jasno, morale iseliti, dok se ne provede detaljna dezinsekcija. Glavni “prijenosnik” je pak odlučio ostati u svojoj inficiranoj nastambi. Kaže da nema gdje. Ali, u stvari, ne pokazuje ni želju za evakuacijom. 

U međuvremenu, stjenice su ušle u tapete, štokove, namještaj i odjeću. I još su uvijek gladne.
– On ne želi izaći. Cijela zgrada je u strahu. Znate li vi koliko je to ljudi? Evo, nekidan smo imali skup stanara. Bilo je na njemu više ljudi nego u ratno doba, 90 posto stanara. Usuglasili smo se platiti dezinsekciju iz pričuve, kao vatrogasnu mjeru, jer čovjek kaže da on nema para.

A pošto ne želi iseliti niti baciti namještaj, bit će potrebno barem šest-sedam tura zaprašivanja. Mi se već na drugoj gušimo preparatima, a kako on preživljava sve to, ne znamo. Svakako, jedna tura je 300 eura, nije malo. Htjeli smo mu čak financirati i novi namještaj, ali dotični odbija svaku suradnju. Čini mi se da nije sav svoj. Jer, da je, ne bi postupao ovako nerazumno i sebično – s nevjericom nam prepričava predstavnik stanara.

Druge dvije obitelji kojima su se uselile stjenice su odmah napustile svoje životne prostore. To su stariji ljudi, čisti, pedantni i uredni, govori nam sugovornik. 

– Samo dezinsekcija ne može uništiti sve. Te bube se uvuku i u zidne tapete. Neke stvari je jednostavno potrebno baciti. Te familije su se riješile madraca, kušina, deka, tapeta… Nije mali trošak. Još dvije tranše Cianovih tretmana od 600 eura…  
Stanari su kontaktirali socijalnu, sanitarnu, državno odvjetništvo, policiju. Svi su ima rekli da se tu može učiniti – jedno veliko ništa. 

– Ono što je jedino gore od buba je osjećaj nemoći. Ispada da možete uzgajati žohare u stanu ili štogod hoćete, a da vam nitko ništa ne može. U razvijenim zemljama dođe firma koja sanira cijeli prostor. Očiste, pobacaju… Vratite se u dezinficirani stan. Ovdje nam je jedino Tehnoplast kazao da bi se eventualno moglo pokrenuti nekakvu tužbu… Vidjet ćemo još što s tim – govori stanar Plokita.

Splićanin nam otkriva i da su mu iz Ciana rekli da ovo što oni prolaze nije usamljen problem. Naime, stjenice su, navodno, već napale i neke objekte u Ulici sedam Kaštela. 

– Ovaj naš susjed će danas-sutra otići do dućana ili kafića, u odjeći koja cijeli dan stoji u stanu sa stjenicama. To će ići dalje. Rasprsnut će se po cijelom gradu. Uskoro bi to mogao postati problem svih nas – govori on.

I govori dobro.