U petak je u Društvu hrvatskih književnika zagrebačkoj publici predstavljena zbirka poezije Osluškujući tišinu mostarske pjesnikinje Viktorije Bukovac. Uz autoricu, o knjizi su govorili dr. sc. Domagoj Vidović i književnica i kritičarka Lada Žigo Španić. Program su svojim glazbenim darom upotpunile Mihaela Lasić i Samanta Totović.

Domagoj Vidović publiku je upoznao s pet cjelina zbirke kroz koje nas, kako je naveo, Viktorija jednom poetikom, jednim ženskim pismom koji nije baš uobičajen provodi od snažnog duhovnoga do svjetovnoga i nazad. Pjesnikinja obrađuje univerzalne teme, ali nudi i snažne slike gubitka djeteta, svjetske patnje, ratnog progonstva, topos Vukovara kao simbola hrvatske ratne patnje. Vidović je istaknuo kako je riječ o knjizi koju čitatelj mora proživjeti skupa s autoricom i knjiga u kojoj će svatko prepoznati i neke svoje vlastite momente.

„Ovo je jedna vrlo kontemplativna meditativna nježna lirika u kojoj je stalno sve pod velom majčinstva i Božje ljubavi. Bog se može spoznati kroz vlastitu sudbinu i to se vidi ovdje kod Viktorije Bukovac. Religija je najkompleksnija duhovna djelatnost, a ona ju je tako blago opisala, bez kićene retorike, jednim govornim jezikom. Ima toliko tuge, toliko rascjepkanih svjetova, ponora, ali i toliko poveznica i ljubavi koja je sve to ušila, povezala da bismo opet dobili životni pokrov, tu Božju ljubav koja je zapravo glavni naš poziv. Ova je poezija vrlo nadahnjujuća, smirujuća i, moram naglasiti, izbjegava bilo kakvu ispovjednu patetiku i deklamaciju, bilo kakvu uštogljenost. Ona je pitka, životna, duboka poezija koja  ispunjava jer ćemo u njoj prepoznati sebe i sve naše životne turbulencije“, zaključila je je Žigo Španić.

 „Inspiraciju pronalazim u najbližima koji me okružuju, koji su ljubavlju i predanošću oblikovali moj svjetonazor i duhovni obzor. Motiv majčinstva i žene prisutan je gotovo u cijeloj zbirci. U pjesme je utkano ne samo ono osobno proživljeno, nego i suosjećanje s obitelji i sa svijetom, s pojedinačnim sudbinama zajednice. Umjetnost nam pomaže pri pronalasku izlaza i njome iskoračujemo naprijed“, dodala je na kraju autorica. 
Inače, knjiga Osluškujući tišinu objavljena je u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i mostarskoj je publici predstavljena u ožujku ove godine. Njome je pjesnikinja potvrdila svoju pjesničku zrelost i pokazala da umjetnost itekako iscjeljuje i čovjeku nudi novu duhovnu dimenziju i smisao.

U petak je u Društvu hrvatskih književnika zagrebačkoj publici predstavljena zbirka poezije Osluškujući tišinu mostarske pjesnikinje Viktorije Bukovac. Uz autoricu, o knjizi su govorili dr. sc. Domagoj Vidović i književnica i kritičarka Lada Žigo Španić. Program su svojim glazbenim darom upotpunile Mihaela Lasić i Samanta Totović.

Domagoj Vidović publiku je upoznao s pet cjelina zbirke kroz koje nas, kako je naveo, Viktorija jednom poetikom, jednim ženskim pismom koji nije baš uobičajen provodi od snažnog duhovnoga do svjetovnoga i nazad. Pjesnikinja obrađuje univerzalne teme, ali nudi i snažne slike gubitka djeteta, svjetske patnje, ratnog progonstva, topos Vukovara kao simbola hrvatske ratne patnje. Vidović je istaknuo kako je riječ o knjizi koju čitatelj mora proživjeti skupa s autoricom i knjiga u kojoj će svatko prepoznati i neke svoje vlastite momente.

„Ovo je jedna vrlo kontemplativna meditativna nježna lirika u kojoj je stalno sve pod velom majčinstva i Božje ljubavi. Bog se može spoznati kroz vlastitu sudbinu i to se vidi ovdje kod Viktorije Bukovac. Religija je najkompleksnija duhovna djelatnost, a ona ju je tako blago opisala, bez kićene retorike, jednim govornim jezikom. Ima toliko tuge, toliko rascjepkanih svjetova, ponora, ali i toliko poveznica i ljubavi koja je sve to ušila, povezala da bismo opet dobili životni pokrov, tu Božju ljubav koja je zapravo glavni naš poziv. Ova je poezija vrlo nadahnjujuća, smirujuća i, moram naglasiti, izbjegava bilo kakvu ispovjednu patetiku i deklamaciju, bilo kakvu uštogljenost. Ona je pitka, životna, duboka poezija koja  ispunjava jer ćemo u njoj prepoznati sebe i sve naše životne turbulencije“, zaključila je je Žigo Španić.

 „Inspiraciju pronalazim u najbližima koji me okružuju, koji su ljubavlju i predanošću oblikovali moj svjetonazor i duhovni obzor. Motiv majčinstva i žene prisutan je gotovo u cijeloj zbirci. U pjesme je utkano ne samo ono osobno proživljeno, nego i suosjećanje s obitelji i sa svijetom, s pojedinačnim sudbinama zajednice. Umjetnost nam pomaže pri pronalasku izlaza i njome iskoračujemo naprijed“, dodala je na kraju autorica. 
Inače, knjiga Osluškujući tišinu objavljena je u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i mostarskoj je publici predstavljena u ožujku ove godine. Njome je pjesnikinja potvrdila svoju pjesničku zrelost i pokazala da umjetnost itekako iscjeljuje i čovjeku nudi novu duhovnu dimenziju i smisao.