Pravo na tuđu njegu i pomoć jedno je od ključnih prava iz sustava socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini. Međutim, iako se često spominje u javnosti, mnogi građani nisu sigurni tko ga točno može ostvariti, koji su iznosi i kakva je procedura. Dodatnu zbrku stvara činjenica da ovo pravo nije regulirano na državnoj razini, već kroz entitetske propise i propise Brčko Distrikta, pišu Nezavisne novine.
U praksi, tuđa njega i pomoć znači da osoba koja zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti samostalno obavljati osnovne životne aktivnosti – poput kretanja, hranjenja, osobne higijene ili odijevanja – može ostvariti novčanu naknadu ili organiziranu uslugu pomoći.
Važno je razlikovati dvije stvari: novčano pravo (naknada za pomoć i njegu druge osobe) i uslugu pomoći u kući. U prvom slučaju radi se o mjesečnoj isplati korisniku, dok se u drugom slučaju radi o organiziranoj socijalnoj usluzi koju pružaju centri za socijalni rad ili lokalne zajednice.
Federacija Bosne i Hercegovine: zakon vezan uz stupanj invaliditeta
U Federaciji Bosne i Hercegovine pravo na tuđu njegu i pomoć regulirano je Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom, a nadležna institucija za provedbu propisa je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, dok konkretne postupke vode centri za socijalni rad na županijskoj razini.
Pravo mogu ostvariti osobe s teškim i trajnim oštećenjem zdravlja, osobe sa 100%-tnim invaliditetom, djeca s posebnim potrebama, kao i starije osobe koje su trajno nesposobne za samostalan život. Postoje dvije kategorije prava – osnovna i pojačana njega – koje ovise o stupnju potrebe za stalnom pomoći.
Iznosi nisu identični u svim županijama. Federacija je decentralizirana, pa kantoni svojim proračunima i propisima određuju koeficijente i specifične naknade. Upravo ta razlika često stvara zbunjenost među građanima, jer se pravo i visina naknade mogu razlikovati u Sarajevu, Tuzli ili Mostaru.
Postupak započinje podnošenjem zahtjeva centru za socijalni rad, uz medicinsku dokumentaciju. Slijedi procjena liječničkog povjerenstva i socijalna procjena, a nadležni organ donosi rješenje. Na rješenje je moguća žalba.
Republika Srpska: jasno razdvajanje doplatka i usluge
U Republici Srpskoj pravo je definirano Zakonom o socijalnoj zaštiti Republike Srpske, a nadležna institucija je Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske.
RS precizno razlikuje doplatak za pomoć i njegu druge osobe (financijsko pravo) i pomoć u kući (usluga socijalne zaštite). Pravo na dodatak imaju osobe s teškim invaliditetom, osobe potpuno nesposobne za samostalan život, djeca s teškoćama u razvoju, kao i starije osobe bez odgovarajuće obiteljske skrbi.
Financiranje dolazi iz proračuna RS i lokalnih zajednica, dok se u slučaju pomoći u kući može tražiti sudjelovanje korisnika, ovisno o financijskoj situaciji.
I ovdje je postupak sličan – zahtjev centru za socijalni rad, medicinska dokumentacija, procjena povjerenstva i donošenje odluke.
Brčko Distrikt: poseban sustav
Brčko Distrikt ima vlastiti zakonodavni okvir kroz Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta, a nadležno tijelo je Odjel za zdravstvo i ostale usluge Brčko Distrikta.
Pravo mogu ostvariti osobe koje zbog trajnog oštećenja zdravlja ne mogu samostalno zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe. I ovdje se primjenjuje sustav procjene putem medicinske dokumentacije i stručnih komisija.
Što građani najčešće pitaju?
Najčešća pitanja su tko točno ima pravo, tko plaća tuđu njegu i koji su to iznosi. Odgovor je složen jer ovisi o mjestu prebivališta i kategoriji korisnika. U pravilu, financiranje dolazi iz entitetskih i lokalnih proračuna, dok se pomoć u kući može djelomično sufinancirati.
Jedna od ključnih nedoumica je razlika između novčanog prava i usluge.
Novčana naknada ide izravno korisniku, dok je pomoć u kući organizirana podrška – poput osiguravanja hrane, održavanja higijene ili pomoći pri kretanju.
Zašto je važno provjeriti lokalne propise?
Bosna i Hercegovina nema jedinstven zakon o tuđoj njezi i pomoći. Zato se uvjeti i iznosi razlikuju između Federacije, Republike Srpske i Brčko Distrikta, a unutar Federacije i po županijama. Upravo ta decentralizacija zahtijeva od građana da se informiraju prema mjestu prebivališta i osobnoj kategoriji.
U praksi, ostvarivanje prava ovisi o tri ključna čimbenika: liječničkom nalazu, procjeni stručnog povjerenstva i odluci centra za socijalni rad. Bez odgovarajuće dokumentacije i formalnog postupka, pravo se ne može ostvariti.
Pravo na tuđu njegu i pomoć važan je mehanizam zaštite za najranjivije kategorije stanovništva. Međutim, njegova primjena je administrativno složena i teritorijalno različita. Građani koji smatraju da ispunjavaju uvjete trebaju se obratiti nadležnom centru za socijalni rad i zatražiti detaljne informacije o postupku i trenutnim iznosima.
