Na suđenju za zločine počinjene na području Bugojna, svjedokinja Tužiteljstva BiH kazala je da je Dževad Mlaćo bio glavni pregovarač na sastancima Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, te da ga smatra odgovornim za sve dobro i loše što se dogodilo u ovom gradu tijekom rata, piše Detektor.ba.
Josip Ljubos je rekao da je fratar. Svjedočio je o sastancima iz 1993. godine između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na kojima su, osim njega, bili i predstavnici Islamske zajednice.
“Tema na sastancima bila je spriječiti rat između Hrvata i Muslimana. Srpska vojska nas je već napala. Mlaćo je bio glavni pregovarač. Rekao je da je rat između Hrvata i Muslimana počeo u Prozoru i na drugim mjestima i da će oni za mene biti izuzetak”, kazao je Ljubos, navodeći da je Mlaćo protiv pečata Herceg-Bosne.
Prema njegovim riječima, rat u Bugojnu počeo je jedne subote, a završio za deset dana, pobjedom Armije BiH, kada je HVO protjeran, a ratni zarobljenici i civili bili su u brojnim zatvorima. Ljubos je rekao da su on i odvjetnik Stjepan Vukadin dobili zadatak napraviti popis Hrvata za pregovore, nakon čega su došli u zgradu Općine kod Mlaće na pregovore s promatračima.
„Znaš li me, znaš li tko sam? Ja sam ovdje glavna vlast, ja sam ovdje država! Ovdje više nema Herceg-Bosne!”, ispričao je svjedok što je Mlaćo rekao promatračima na sastanku.
Na upit tužitelja Mladena Vukojičića o Josipu Škari, svjedok je rekao da je prije rata bio nogometaš Iskre. On je naveo da je pretučen u zgradi Gimnazije i da ga je sestra kontaktirala da ga spasi. Svjedok je rekao da su mu pripadnici Vojne policije rekli “da pitaš Mlaću”.
Ljubos je ispričao da je zarobljenik Mihovil Strujić zvani Mićo bio zatvoren u podrumu salona namještaja, te da ga je nazvao i zamolio da dođe kod poduzetnika Huseina Smajića, vjerujući da ga on može spasiti jer je bio dobar s Mlaćom, ali da mu to nije pošlo za rukom i da je kasnije likvidiran.
Ljubos je rekao da je postojao “čuveni Mlaćin popis za likvidaciju ekstremnog dijela HVO-a koji treba likvidirati”, navodeći da je tako, te da je za taj popis saznao kada je pronađen Mlaćin dnevnik.
Sabina Mehić, braniteljica optuženog Mlaće, pitala je svjedoka o sastanku s europskim promatračima u kolovozu 1993. godine. Svjedok je potvrdio da je Peter House bio na sastanku, kao i tužilac Mesud Duvnjak zvani Meša.
Na pitanje Mehića da li se sjeća da je Mlaćo rekao: “Ja sam ovdje jedini pravni autoritet” ili “Mi smo jedini pravni autoritet ovdje”, svjedok je odgovorio da smatra da je tačna druga verzija, te da će kasnije reći dodatna pitanja tužitelja da je prva verzija točna. Naveo je da je Mlačo promatračima zamjerio što su ih zaobišli kao zakonsku vlast.
Na Mehićevo pitanje, svjedok je rekao da se ne sjeća da je u travnju 1993. bio na sastanku Armije i HVO-a oko zabrane izdavanja dozvola za kretanje Muslimanima. On je rekao da je grupa zarobljenika, koja je bila ukrcana u kamione koji su trebali da budu prebačeni u Zenicu, vraćena u Bugojno zbog barikade, te da smatra da Mlačo nije dozvolio njihovo prebacivanje.
Mlačo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen za Selmu Cikotića, bivšeg zapovjednika Armijske operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlać je bio optužen da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotić da nije spriječio niti kaznio podređene pripadnike Armije RBiH za počinjena kaznena djela.
Zlatko Brnac ispričao je da je bio pripadnik Treće bojne HVO-a, te da su se civili i vojska 27. srpnja povukli u hotel “Kalin”. Odatle je, ispričao je, odveden u salon namještaja, zatim u osnovnu školu, pa na stadion “Iskre”, odakle je odveden na kopanje zemunica na linijama prema HVO-u i Vojsci Republike Srpske.
“Došao je vojnik, uzeo nas pet, deset, petnaest… Sjećam se, bila je zima, palo je pola metra snijega. Spavali smo u nekim šatorima, nismo mogli ni sjesti”, rekao je svjedok, navodeći da su padale granate i da je dobio šećer.
Na pitanje tužiteljice ispričao je kako su Peca Kovačević odvedeni sa stadiona, a Mica Dilber iz škole, navodeći da se nisu vratili.
Suđenje se nastavlja 24. prosinca.
