Obitelj Adila Begovića iz Donje Jablanice proživjela je noć punu straha i neizvjesnosti, ali su zahvaljujući budnosti uspjeli izbjeći najgore. Usred bujične poplave i odrona koji su zahvatili cijelu kuću, Adil je uspio evakuirati svoju suprugu i dva sina u potkrovlje, gdje su dočekali zoru. “I tako mokri smo dočekali zoru. Vidimo baterije, čujemo ljude, dozivamo, ali nitko nam ne može prići. Čekamo zoru, nikad mi pijetao nije bio draži,” prisjetio se Adil dramatičnih trenutaka.

Nakon što su spašeni, obitelj Adila Begovića evakuirana je vlakom do Jablanice, gdje ih je dočekala kći Almira. “Kad su rekli da se rudnik urušio, mislila sam da nitko nije preživio. Nisam mogla doći do Donje Jablanice. Kad sam ih konačno vidjela, osjećaj se ne može opisati,” izjavila je Almira, ističući olakšanje koje je osjetila kada je napokon ugledala svoju obitelj na sigurnom.

Tragedija nije poštedjela ni obitelj Zilhada Bajramovića, koja je ostala bez krova nad glavom. Trenutno su smješteni u stanu koji im je ustupila obitelj iz Amerike. Zilhad je, poput pravog junaka, uspio spasiti svoju suprugu i dvogodišnje dijete, a zatim je pomagao i susjedima, uključujući trudnicu koju je odnijela bujica. “Bog mi je dao snagu da izvučem nekoga, da pomognem. Nisam bio sam, pomagali su i susjed Gera i Edo,” rekao je Zilhad, skromno priznavši svoju ulogu u spašavanju života prije nego što su stigli spasilački timovi.

Ova je katastrofa ostavila neizbrisive ožiljke u srcima ljudi Donje Jablanice. I Adil i Zilhad jednoglasni su – povratka na područje njihovih domova više nema. “Ondje više nema života, ima nanosa od 3-4 metra materijala, to je nemoguće očistiti,” izjavio je Adil, napominjući da je strah od budućih nesreća među stanovnicima prevelik.

Jablanička katastrofa pokazala je koliko je zajedništvo važno u ovakvim trenucima. U grad svakodnevno pristižu velike količine pomoći, a na terenu su brojne spasilačke ekipe, volonteri i teška mehanizacija. Prema riječima Kenana Šašića iz Civilne zaštite Jablanice, prve procjene govore da šteta iznosi oko 50 milijuna KM. “Ljudi su preko noći izgubili sve, ali najteže je to što smo izgubili ljudske živote,” rekao je Šašić, dodajući da će oporavak trajati dugo.

Neka sela u Jablanici i dalje su odsječena, ali se opskrba vodom i strujom postepeno uspostavlja. Iako magistralna cesta prema Mostaru još nije prohodna, radovi na sanaciji su u tijeku. Jablanica se polako vraća u život, ali će, kako kažu mještani, trebati dugo vremena da se sve vrati u normalu – ako ikada više i bude kao prije.

Obitelj Adila Begovića iz Donje Jablanice proživjela je noć punu straha i neizvjesnosti, ali su zahvaljujući budnosti uspjeli izbjeći najgore. Usred bujične poplave i odrona koji su zahvatili cijelu kuću, Adil je uspio evakuirati svoju suprugu i dva sina u potkrovlje, gdje su dočekali zoru. “I tako mokri smo dočekali zoru. Vidimo baterije, čujemo ljude, dozivamo, ali nitko nam ne može prići. Čekamo zoru, nikad mi pijetao nije bio draži,” prisjetio se Adil dramatičnih trenutaka.

Nakon što su spašeni, obitelj Adila Begovića evakuirana je vlakom do Jablanice, gdje ih je dočekala kći Almira. “Kad su rekli da se rudnik urušio, mislila sam da nitko nije preživio. Nisam mogla doći do Donje Jablanice. Kad sam ih konačno vidjela, osjećaj se ne može opisati,” izjavila je Almira, ističući olakšanje koje je osjetila kada je napokon ugledala svoju obitelj na sigurnom.

Tragedija nije poštedjela ni obitelj Zilhada Bajramovića, koja je ostala bez krova nad glavom. Trenutno su smješteni u stanu koji im je ustupila obitelj iz Amerike. Zilhad je, poput pravog junaka, uspio spasiti svoju suprugu i dvogodišnje dijete, a zatim je pomagao i susjedima, uključujući trudnicu koju je odnijela bujica. “Bog mi je dao snagu da izvučem nekoga, da pomognem. Nisam bio sam, pomagali su i susjed Gera i Edo,” rekao je Zilhad, skromno priznavši svoju ulogu u spašavanju života prije nego što su stigli spasilački timovi.

Ova je katastrofa ostavila neizbrisive ožiljke u srcima ljudi Donje Jablanice. I Adil i Zilhad jednoglasni su – povratka na područje njihovih domova više nema. “Ondje više nema života, ima nanosa od 3-4 metra materijala, to je nemoguće očistiti,” izjavio je Adil, napominjući da je strah od budućih nesreća među stanovnicima prevelik.

Jablanička katastrofa pokazala je koliko je zajedništvo važno u ovakvim trenucima. U grad svakodnevno pristižu velike količine pomoći, a na terenu su brojne spasilačke ekipe, volonteri i teška mehanizacija. Prema riječima Kenana Šašića iz Civilne zaštite Jablanice, prve procjene govore da šteta iznosi oko 50 milijuna KM. “Ljudi su preko noći izgubili sve, ali najteže je to što smo izgubili ljudske živote,” rekao je Šašić, dodajući da će oporavak trajati dugo.

Neka sela u Jablanici i dalje su odsječena, ali se opskrba vodom i strujom postepeno uspostavlja. Iako magistralna cesta prema Mostaru još nije prohodna, radovi na sanaciji su u tijeku. Jablanica se polako vraća u život, ali će, kako kažu mještani, trebati dugo vremena da se sve vrati u normalu – ako ikada više i bude kao prije.