Lijekovi za smirenje i antidepresivi i dalje su među najčešće propisivanim lijekovima u Republici Srpskoj, te su sa skoro 150.000 propisanih recepata zauzeli treće mjesto na toj listi.
Za šest mjeseci ove godine, prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, propisano je 71.025 recepata za lijekove za smirenje, a trošak Fonda za ove lijekove iznosio je nešto više od milijun maraka.
“Kada je riječ o antidepresivima, u prvoj polovici godine propisano je 76.969 recepata, a trošak Fonda za ove lijekove iznosi oko 545.000 KM”, navode oni za “Nezavisne novine”.
Gledajući statistiku i uspoređujući podatke s istim razdobljem prošle godine, može se uvidjeti da je u prvom polugodištu ove godine izdano manje ovih recepata.
“U istom razdoblju prošle godine propisano je 75.805 recepata za lijekove za smirenje, dok je trošak Fonda bio oko milijun KM. Kada je riječ o antidepresivima, propisano je 82.519 recepata, a trošak je oko 554.000 KM”, podsjećaju iz FZO RS.
Među lijekovima za smirenje, najčešće se propisuje alprazolam, a od antidepresiva sertralin.
“Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske financira lijekove koji djeluju na živčani sustav, odnosno lijekove za smirenje i antidepresive, koji se nalaze na listi lijekova FZO RS koji se izdaju na recept. Osigurane osobe koje su oslobođene plaćanja participacije za lijekove s liste A ne plaćaju ništa, dok ostali plaćaju participaciju. Za lijekove s liste B svi osigurani plaćaju participaciju u iznosu od 50 posto – bez izuzetka”, pojašnjavaju oni.
Maja Savanović Zorić, psiholog i sustavni obiteljski psihoterapeut, ističe za “Nezavisne novine” da je, unatoč nešto manjem broju izdanih recepata, on i dalje i te kako značajan. Manji broj izdanih recepata, prema njezinom mišljenju, mogao bi biti znak pozitivnih promjena, prije svega u pristupu mentalnom zdravlju.
“Ja bih rekla da je došlo sigurno do poboljšanja i na polju psihološke podrške, da je povećana dostupnost i kvaliteta psiholoških i psihoterapijskih usluga, gdje su ljudi možda više otvoreniji i svjesniji koristi ovih metoda umjesto da se oslanjaju na lijekove kao prvi korak”, ističe Savanović Zorićeva.
Kako kaže, iz osobnog iskustva potvrđuje da se u posljednje vrijeme povećala svijest i da se normaliziralo odlazak kod psihoterapeuta i psihologa.
“Također, rekla bih da se danas možda pojedinci više obraćaju stručnjacima za mentalno zdravlje prije nego što se stanje pogorša, tako da možda nije ni potrebno uključivati medikamentoznu terapiju. Ako se pojedinac obrati kada je moguće rješavati problem u ranoj fazi, to može i smanjiti potrebu za medikamentoznom terapijom”, navodi ona.
Medikamentozna terapija, kako ističe, bavi se uglavnom simptomima, a ne rješava uzrok stanja.
I Aleksandar Milić, psiholog, u razgovoru za “Nezavisne novine” objašnjava da građani svoje brige i strahove “rješavaju” lijekovima.
“Ja sa psihološkog aspekta vidim da su nam pristupi mentalnom zdravlju svedeni samo na recepte te na medikamentoznu terapiju i odatle je velik broj upotrebe lijekova. Pristup mentalnom zdravlju i terapijski pristup se svodi isključivo na medikamentoznu terapiju 90 posto. Trebalo bi biti obrnuto da 90 posto bude psihoterapija, a deset posto medikamentozna terapija, jer nekada je to potrebno”, objašnjava Milić.
Kako ističe, nedostaje edukacija pacijenata.
